Može biti biološkog razloga jer su braća Wachowski i transrodna

Redateljica, scenaristica i producentica Lilly Wachowski (bivši Andy) priopćila je u utorak da je transrodna žena. Izjava Wachowskog dolazi oko četiri godine nakon što je njezina sestra Lana objavila da živi javno kao transrodna žena. Braća i sestre Wachowski poznati su po svom poslu Matrica trilogija, V za Vendettu i serija Netflix Sense8.

Wachowski je objavio svoju izjavu u Windy City Times nakon prijetnje Daily Mail da će "definitivno ne tabloidna" organizacija pokušati profilirati njezin prijelaz protiv svoje volje. Ona je napisala:

„Biti transrodna je nešto što se u velikoj mjeri shvaća kao postojanje unutar dogmatskog kraja muške ili ženske…. Ali stvarnost, moja stvarnost, je da sam bio tranzicija i nastavit ću prijelaz cijelog svog života, kroz beskonačnost koja postoji između muškog i ženskog kao u beskonačnosti između binarne nule i jedne."

Budući da Wachowski dijeli isti rodni identitet kao i njezina sestra, javna znatiželja postavlja pitanje: je li moguće da postoji neki biološki razlog da braća i sestre oboje imaju transrodni identitet?

Odgovor je, blago rečeno, složen.

"Vjerojatno postoji nekoliko putova prema transrodnom identitetu i postoje pokazatelji da postoji biološka osnova za transrodni identitet, ali to još uvijek nije sasvim jasno", rekla je biologinja i neuroznanstvenica Rachel Levin. Inverzan, - Snažno sumnjam da postoje mnoge biološke osnove za mnoge od glavnih korijena transa, ali to ne znači da postoji samo jedan korijen. Znanost treba očistiti."

Levin je katedra za neuroznanost na koledžu Pomona i pridonosi akademskom volumenu Trans tijela, Trans Selves, Iako sumnja da je neka znanost uvjerljiva, ona kaže da neke studije ukazuju na moguću ulogu biologije i genetike u određivanju rodnog identiteta.

Najpoznatiji biološki dokaz potječe iz istraživanja koje su proveli psiholog Antonio Guillamon i neuropsiholog Carme Junque Plaja. U 2013. godini, par je koristio MRI kako bi ispitao mozak 24 žene koje su prelazile na muškarce i 18 muškaraca koji su prešli na ženke, prije i nakon što su prošli kroz hormonske tretmane. Otkrili su da prije nego što su ti pojedinci prošli kroz liječenje, njihov mozak sličio je mozgu njihovog iskusnog spola. Kortikalna područja u desnoj hemisferi mozgova muških i ženskih ispitanika su tanja, što je svojstvo ženskog mozga. S druge strane, ženke koje su prelazile na mužjake imale su relativno tanke subkortikalne površine u mozgu, što je tipično za muški mozak.

Milton Diamond, direktor Pacific Centra za seks i društvo na Sveučilištu Hawaii, kaže Inverzan da je "definitivno genetska veza". U studiji iz 2013. godine, Diamond je utvrdio da među blizancima postoji statistički veći primjer da ako je jedan blizanac transrodna osoba, tada se povećava vjerojatnost da će drugi blizanac biti transrodna osoba. U ovoj studiji, također je bilo vjerojatnije da će i braća i sestre dva muškarca imati transrodni identitet nego braća i sestre.

Mnoga djeca koja se identificiraju kao suprotni spol počinju imati osjećaj za to u mladoj dobi. Za Levina, to je još jedan razlog za vjerovanje da postoje biološke osnove. Studija iz 2015. pokazala je da je među 32 transrodne djece svako dijete imalo snažan, siguran rodni identitet i nije izražavao nikakve znakove konfuzije.

No, ono što je najvjerojatniji biološki pokretač transrodnog identiteta, kaže Levin, su razlike u hormonskim receptorima.

"Dugo je postojala misao da je većina razlika koje prepoznajemo između muškaraca i žena rezultat prenatalne izloženosti hormonima", kaže Levin. “Obećavajuća ideja je da kada se razviju određena područja u mozgu, receptorski hormoni mogu biti pogrešni. Na primjer, mogu postojati dijelovi mozga koji nisu u stanju prepoznati testosteron u razvoju muških tijela i stoga su feminizirani.

Levin čvrsto vjeruje da su dosadašnja istraživanja koja su istraživala biološke razloge za transrodni identitet nedosljedna u njihovim rezultatima - no ta istraživanja imaju smisla na intelektualnoj razini.

Ipak, ona upozorava da definitivno reći, da uzrok transrodnog identiteta može biti biološki praćeno, jest odbaciti transrodno iskustvo ljudi koji - kada se testiraju - možda neće otkriti biološku vezu.

"Moj strah", kaže ona, "je da, ako na kraju možemo tvrditi da postoji genetska osnova ili hormonska osnova - ako netko nema taj gen ili izloženost hormonima, ali se zna da je trans, onda to ne znači da ste manje trans nego netko tko ga ima.

- Mislim da je ovaj biološki determinizam zastrašujući. Mislim da postoji šansa da postoji biološka komponenta, ali ozbiljno sumnjam da ćemo je ikada pronaći."