Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u nogometu Oblik globalnog sukoba, studija predlaže

Jedini cilj Ureda Ujedinjenih naroda za sport za razvoj i mir je korištenje sporta za ublažavanje međunarodnih mirovnih napora. Praksa se temelji na dugogodišnjem uvjerenju da sport okuplja ljude, što je ideja koju je godinama podržao uspjeh međunarodnih natjecanja poput Olimpijskih igara i Pan-Am igara. No, nova studija, koja otkriva da su zemlje koje su igrale nogomet na Svjetskom prvenstvu vjerojatnije da će se uključiti u međunarodni sukob, dovodi u pitanje taj pojam.

Nacionalistički ponos i strast koje ljudi osjećaju kada se njihove zemlje natječu na Svjetskom prvenstvu FIFA odgovara povećanoj agresiji države, napisali su istraživači u studiji objavljenoj u ponedjeljak u Tromjesečje međunarodnih studija, Nadalje, nacije koje su se suočile s izravnim susretom na međunarodnom nogometnom turniru bile su 56 posto vjerojatnije da će se međusobno angažirati kasnije u sukobu, bilo da je vojna ili politička.

"Kvalifikacije su postale mnogo agresivnije nakon kvalifikacija, a ostale su tako sve do druge godine nakon turnira", pišu autori.

"Procjene sugeriraju da odlazak na Svjetsko prvenstvo povećava državnu agresiju za otprilike dvije petine koliko i revolucija, te da podsjeća na učinak izbora vođe s vojnim iskustvom."

Studija koju je proveo američki istraživač vanjske politike Andrew Bertoli, dr.sc. na Sveučilištu Dartmouth, usporedili su povijesti zemalja uključenih u kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo između 1958. i 2010. koje su se kvalificirale za Svjetsko prvenstvo protiv ili samo propustili igrati. Konkretno, Bertoli se usredotočio na zemlje koje su smatrale nogomet najpopularnijim sportom i koje su imale usporedive povijesti vojne agresije, mjereno brojem međunarodnih bitaka ("militariziranih međudržavnih sporova") koje je svaki pokrenuo. SAD nisu ispunile te kriterije.

U svojoj analizi otkrio je da su zemlje koje su upravo igrale u Svjetskom kupu započele mnogo više međunarodnih sporova nego zemlje koje nisu igrale - čak i ako su te zemlje imale slične povijesti prošle agresije. Bertoli zaključuje da, za zemlje u kojima je nogomet na Svjetskom prvenstvu sve, međunarodna konkurencija može povećati osjećaj nacionalizma do te mjere da postaje katalizator sukoba. Poznato je da je "Nogometni rat" iz 1969. započeo kada su postojeće napetosti između El Salvadora i Hondurasa eskalirale tijekom kvalifikacija za Svjetsko nogometno prvenstvo, a englesko-ruski nemiri rezultirali su sličnim slučajevima međunarodnog nasilja tijekom Euro 2016.

Ovi rezultati su bili istiniti čak i kada nacije koje su igrale jedna drugu na Svjetskom prvenstvu nisu imale povijest međunarodnog sukoba. Navijači Svjetskog kupa često pale zastave i rugaju se "tradicionalnim suparničkim zemljama" na igrama, bilježi Bertoli, čak i kada njihove zemlje igraju timove s kojima nisu imale nikakav međunarodni sukob. Ovo ne bi trebalo biti iznenađenje za svakoga tko je ikada gledao momčad koja ima gorko suparništvo: kada New York Yankees igraju bilo koji baseball tim, na primjer, sigurno ćete čuti neke fanove koji peku Boston Red Sox.

Ova studija dovodi u pitanje je li nogomet - najpopularniji sport na svijetu - još uvijek potrebno koristiti za okupljanje različitih nacija, uključujući i one “suparničke zemlje”. UN je bio veliki zagovornik tog rješenja, čak i organizirajući natjecanje u 2013. između nogometaša iz Sjevernog i Južnog Koreje kao način da se "otvore vrata mirnom dijalogu i ublaže političke napetosti".

Međutim, Bertoli vjeruje da postoji način da se odgovorno igraju međunarodni sportovi. On sugerira da nacije koje se bave vojnim sukobima i povijesno "suparničke zemlje" jednostavno ne bi trebale igrati jedni druge u konkurenciji. Osim toga, upozorava da je loš izbor da se ovi međunarodni događaji dogode u zemljama pogođenim sukobima - poput Rusije, gdje će se održati predstojeće Svjetsko prvenstvo 2018. godine.

"Trebali bismo se suprotstaviti ponudama za održavanje velikih sportskih događaja u zemljama u kojima vođe pokazuju sklonost upotrebi nacionalističkih osjećaja kako bi povećali potporu agresivnoj vanjskoj politici", navodi se u studiji. "Međunarodne sportske organizacije ne bi smjele praviti slične pogreške u budućnosti."

Bertoli također preporučuje da se međunarodni sportovi reorganiziraju u timove "malih regionalnih blokova" tako da susjedne zemlje ne budu međusobno sučeljene. Naravno, s obzirom na sadašnje stanje međunarodnog sportskog natjecanja, takva drastična promjena se čini prilično nevjerojatnom. Na taj način bi se u potpunosti iskorijenile olimpijske igre, što se ponosi time što ugošćuje sportaše iz različitih nacija. To bi također onemogućilo nositeljima rekorda da drže naslove za vlastite nacije, prisiljavajući međunarodne sportaše da ponovno procijene tko - ili što - zapravo igraju za, Osim Svjetskog nogometnog prvenstva, najgledanijeg međunarodnog natjecanja na svijetu, turniri poput Grand Slam tenisa, ciljevi Svjetskog kluba za baseball, Tour de France i PGA Championship također će se morati dovesti u pitanje - neki svibanj tvrde da je to cijena vrijedi plaćati za međunarodni mir.