Svod za sudnji dan za sjeme nije dovoljan, također će nam trebati jedan za naše klica

Kad god i kako god smatrate da se može dogoditi apokalipsa, istraživači su već dugo uvjereni u potrebu za nepredviđenim okolnostima. Dakle, skupa ulaganja u inicijative poput Svalbardskog globalnog svoda sjemena, koji će štititi sjemenje ljudskih bića za buduće naraštaje.

Ali ta sjemena neće biti dovoljna da se sačuva sve što su ljudi u stanju preživjeti u nekoj vrsti masovnog događaja, tvrde tim istraživača pod vodstvom Rutgers University. U potezu koji će zadovoljiti svakog predvorja sudnjeg dana, tim predlaže izgradnju globalnog mikrobiomskog trezora. Drugim riječima, apsurdno siguran svod za pohranjivanje svih naših dobrih mikroba.

Njihov je argument nijansiran. Kako se globalizacija širi zaštitnim znakom prerađene hrane današnjeg modernog načina života, ljudski mikrobiom gubi značajnu količinu svoje raznolikosti. Ova populacija bakterija, virusa, kvasaca i drugih mikroskopskih vrsta koje se nastanjuju u našim tijelima pomažu nam da funkcioniramo iz dana u dan. Unatoč njihovoj veličini, oni nadmašuju ljudske stanice deset prema jedan. Na te zajednice utječu različiti čimbenici, uključujući prehranu, okoliš i povijest zdravlja, prema istraživanjima istraživača s Massachusetts Institute of Technology.

"Ovi mikrobi surađuju s ljudima tijekom stotina tisuća godina", rekao je glavni istraživač i profesor biokemije, mikrobiologije i antropologije na Sveučilištu Rutgers-New Brunswick, Maria Gloria Dominguez-Bello. Dvadeseto stoljeće poništava svu dobru evoluciju, a kako naši mikrobiomi gube raznolikost i industrijalizaciju u svim nacijama, uvjeti od alergija na pretilost i dalje će rasti.

Još uvijek nismo pronašli čarobnu kombinaciju koja čini nečiju kolekciju crijevne flore optimalnom. Iako je genetski sastav ljudi 99,9 posto sličan, mikrobiom svake osobe se jako razlikuje. To je projekt na kojem smo radili od šezdesetih godina, raspakirajući sve manje mikrobiote kako se vrijeme gubi. Skladištenje svih dragocjenih podataka o crijevima i bakterija može biti neophodno kako bi se postapokaliptičke osobe uspjele jesti i napredovati.

U međuvremenu, najbolje što možemo je sačuvati ono što imamo. Pažljivim prikupljanjem i pohranjivanjem možemo jednog dana ponovno uvesti ono što smo izgubili.

Ako projekt krene naprijed, Dominguez-Bello želi da istraživači uzmu uzorke iz najrazličitijih mikrobioma na svijetu. Udaljene zajednice netaknute urbanizacijom su naša najbolja uloga. Primjerice, stanovnici nekih amazonskih sela imaju dvostruku raznolikost od prosječnog Amerikanca. Dominguez-Bello se nada da bi uzorci mogli jednoga dana boriti protiv bolesti.

Microbiota Vault bi se pridružio društvu drugih udaljenih projekata u pripremi za predstojeću propast, kao što je Microsoftov poslužitelj u Sjevernom moru i Svalbardski trezor, tzv. Doomsday Vault, blizu Sjevernog pola. Mjesto koje vrijedi pohranjivati ​​dragocjene mikrobiome tek treba utvrditi, ali po toj stopi sigurno je pretpostaviti da neće biti posebno pogodno za putovanja.

Ali ako svod može jednog dana spasiti čovječanstvo, isplati se.