Najstarija biološka boja Zemlje je svijetlo ružičasta, otkrivaju znanstvenici

$config[ads_kvadrat] not found

Finding the Mountain of Moses: The Real Mount Sinai in Saudi Arabia

Finding the Mountain of Moses: The Real Mount Sinai in Saudi Arabia
Anonim

Prije otprilike 10 godina naftna je tvrtka iskopala nalazište morskih škriljaca u slivu Taoudeni pustinje Sahara. Kada su znanstvenici s Australskog nacionalnog sveučilišta dali crne, sedimentne stijene, škriljac je star preko 1.1 milijardi godina - što je samo po sebi upečatljivo otkriće. Ali unutar stijena, otkrili su nešto daleko rjeđe i šokantno sjajno, u crnom kamenu: najstarije biološke boje Zemlje pronađene do danas.

Razbijanje stijena u prah pustilo je svijetle ružičaste pigmente, ostatke drevnih fosila zarobljenih u škriljcu. U studiji objavljenoj u ponedjeljak Zbornik radova Nacionalne akademije znanosti, tim piše da su te boje 600 milijuna godina starije od prethodnih otkrića pigmenta. Istraživač ANU-a, dr. Sc. Nur Gueneli, objasnio je u pratećoj izjavi kako su ti ružičasti pigmenti "molekularni fosili klorofila koje su proizveli drevni fotosintetski organizmi koji nastanjuju drevni ocean koji je odavno nestao."

Ovi pigmentirani, molekularni fosili su tehnički poznati kao porfirini, klasa spojeva koji također uključuju heme, što čini krv crvene boje. Koautorica Amy Marilyn McKenna, objašnjava Inverzan da su to "vrlo jedinstvene molekule koje se moraju mukotrpno ručno dodijeliti iz potpisa pozadinskog ulja, tako da ako niste oprezni, propustit ćete ih." Na više od pola milijarde godina, novi porfirini, kaže samoproglašeni "Narkić porfirina" su najstariji porfirini ikada pronađeni.

Drevni pigmenti potvrđuju da su prije milijardi godina u oceanu dominirali sićušni cijanobakterije koje karakterizira sposobnost dobivanja energije kroz fotosintezu, koja zahtijeva klorofil. Dok klorofil obično povezujemo sa zelenim organizmima, različiti podtipovi klorofila mogu imati različite boje; onu vrstu koju su ove drevne bakterije nosile u rasponu od crvene do duboko ljubičaste, ali izgledala je ružičasto kad su razrijeđeni fosili u prahu.

Prednost cijanobakterija u oceanima pomaže objasniti zašto veće životinje nisu postojale prije milijardu godina. Pojava velikih organizama, objašnjavaju znanstvenici, ovisi o tome postoji li raspoloživa hrana - a cijanobakterije nisu bile dobra hrana. Cijanobakterije su također nastojale stvoriti zone s niskim kisikom u vodi (kao što to čine i danas), što je otežavalo druge oblike života.

"Iako su u škriljevcima sadržani eukariotski mikrofosili, nedostatak otkrivenih molekula steralnih fosila koji bi ukazivao na doprinos eukariota biomasi sugerira da su alge mogle odigrati minimalnu ili beznačajnu ulogu u oceanima prije oko milijardu godina", kaže McKenna. "Ovi rezultati sugeriraju da je nedostatak velikih primarnih proizvođača u srednjim proterozoičkim oceanima, zajedno s niskim razinama kisika, možda ometao razvoj životinjskog svijeta."

Alge, mnogo bogatiji izvor hrane od cijanobakterija, počele su se širiti preko oceana prije 650 milijuna godina, a oceani cijanobakterija naknadno su nestali. To je omogućilo da se život razvije, što je popunilo planet mnogo više od samo ružičastih nijansi.

$config[ads_kvadrat] not found