Izvješće o transparentnosti tvrtke Google otkriva porast vladinih zahtjeva za podacima

Šarović poručuje da sankcije nisu nimalo dobra vijest za BiH

Šarović poručuje da sankcije nisu nimalo dobra vijest za BiH
Anonim

Googleovo najnovije izvješće o transparentnosti pomalo je mješovita torba.

Tvrtka je ovog tjedna objavila da je tijekom šestomjesečnog razdoblja koje završava u prosincu 2015. primilo više zahtjeva za korisničkim podacima od strane američke vlade nego ikada prije. To izgleda kao loša vijest s obzirom da Google posjeduje informacije o tome gdje su njegovi korisnici, s kim komuniciraju i što priključuju na svoju tražilicu.

Ti zahtjevi imaju tri oblika: zahtjeve Zakona o nadzoru vanjske obavještajne službe (FISA); Pisma nacionalne sigurnosti iz FBI-a; i zahtjeve drugih skupina za provedbu zakona za pomoć u tijeku kaznenih istraga. Svaki obrazac ima svoja pravila, podatke koje prikuplja i što Google može otkriti.

FISA zahtjevi koriste se u pitanjima nacionalne sigurnosti. Googleu je dopušteno dijeliti samo niz zahtjeva - može reći da je primio između 0 i 499 zahtjeva, a ne da je primio 273 - te da li su ti zahtjevi tražili metapodatke ili sadržaj. Metapodaci će obavještajnoj agenciji omogućiti da zna tko ste, primjerice, poslali e-poštu, a zahtjevi za sadržajem omogućili bi da sazna točno što ste rekli.

Grafikoni ne pokazuju mnogo jer su zahtjevi FISA-e podložni kašnjenju od šest mjeseci. No, ako se nastavi trend iz Googleovih prethodnih izvješća o transparentnosti, ne bi bilo iznenađujuće saznati da su zahtjevi FISA-e opali kako po njihovom apsolutnom broju tako i po broju Googleovih korisnika koji su pogođeni njima.

FBI koristi FBI u istragama nacionalne sigurnosti. Kao što Google objašnjava u svom izvješću, oni se razlikuju od zahtjeva FISA-e po tome što su ograničeni na prisiljavanje tvrtki sa sjedištem u SAD-u da otkriju "ime, adresu, trajanje usluge te podatke o plaćanju cestarine na lokalnoj i međugradskoj udaljenosti" svojih pretplatnika. Metapodaci, a ne sadržaj.

Kao i FISA-ine zahtjeve, Googleu je dopušteno dijeliti samo raspon NSL-ova primljenih u određenom razdoblju. Rasponi iz ovog posljednjeg izvješća o transparentnosti podudaraju se s prethodnim i pokazuju nastavak pada NSL-ova iz njihovih vrhunaca u 2013. i 2014. (nemoguće je reći je li Google u tom razdoblju primio više ili manje NSL-a jer dva najnovija otkrića pokrivaju 0 -499 zahtjeva za podacima na 500-999 korisnika.)

Google može dijeliti mnogo više informacija o kaznenim zakonskim zahtjevima. Može dati točne brojeve o vrstama zahtjeva - sudskim pozivima, nalozima za prisluškivanje, itd. - kao i broju ljudi čije su podatke utjecali.

Grafikoni pokazuju blagi porast broja zahtjeva s kojima je Google udovoljio, ali trend je još uvijek niži nego prije nekoliko godina. Najznačajnija povećanja su u broju ljudi koji su pogođeni hitnim zahtjevima za objavom; Googleova potpuna usklađenost s nalozima za prisluškivanje; i mali porast broja sudskih poziva koji su doveli do toga da Google nudi informacije o svojim korisnicima.

S druge strane, dva aspekta ovih izvješća o transparentnosti - broj zahtjeva koje je Google primio i broj s kojim se pridržavao - međusobno se suprotstavljaju. Vlada traži sve više i više informacija, dok Google, uglavnom, nudi sve manje i manje odgovora.Je li to dobra ili loša stvar, vjerojatno ovisi o tome kako se osjećate u vezi s naporima vladinog nadzora.

Ova izvješća o transparentnosti dobar su alat za odnose s javnošću za Google, pogotovo kada pokazuju da reagira na manje zahtjeva nego prije. I dalje reagira na više zahtjeva za podacima o vladi od Applea, ali to je još uvijek silazni trend.

To postaje još važnije jer američka javnost počinje više brinuti o svojoj privatnosti i zagovara pravo na zaštitu od njuškanja.