Dvije najbolje književne TV emisije nisu knjige adaptacije

Zvuči čudno Penny Dreadful i Crna jedra najbolje književne emisije. Uostalom, niti jedan od njih nije izravno prilagođen romanu. Penny Dreadful pozajmljuje likove i parcele iz nekoliko gotičkih klasika - Drakula, Slika Doriana Graya, Frankenstein čak i rad Marquisa de Sadea Crna jedra koristi znakove iz Otok s blagom 20 godina prije priče, pomiješana s povijesnim ličnostima. Nijedna od njih nema prijevode iz scene u scenu iz knjige na zaslon, a upravo im to omogućuje da budu najbolji. Oni hvataju duh svojih tekstova i prikriveni su u književnom senzibilitetu, a da ne pate od neizbježnih "ali to nije bilo u knjizi!" Prosvjeda gledatelja.

Razmotrite druga dva najpopularnija televizijska prilagođavanja trenutka: Igra prijestolja i Outlander, Svako godišnje doba izravno odgovara romanu (osim za Igra prijestolja Sezona 6), a svaka je naknadno pretrpjela usporedbe s izvornim materijalom. Dok prvih nekoliko sezona Igra prijestolja zvijezde, nije slučajnost da je 5. sezona bila jedna od dobio Najmanje je sadržajan. Blagdan za vrane i Ples s zmajevima - Izvorni plan Georgea R.R. Martina za jednu knjigu pretvoren je u dva - najviše su vijugave sveske u seriji.

Naravno, Arya provodi dvije cijele sezone brisanjem podova i udarajući stvari štapovima: zagonetne mrmljanje Jaqena H'ghara bile su, na mnogo načina, slijeganje kreatorima emisije. U knjigama nije bilo mnogo toga da ode, a nisu htjeli izmisliti vlastitu zavjeru, zaglavili su je u ciklusu ponavljanja.

Također nije slučajno da je prva polovica Outlander Druga sezona dosadno je šepala; Dragonfly u Amber je neuredan, čudno strukturiran roman. Čak i najveći hardcore fan nikada neće reći, "moj omiljeni dio priče je kada su u Francuskoj predugo i ništa relevantno se ne događa!" Pisci bi bili hrabriji preskočiti Francusku ili ograničiti na dvije do tri epizode - ali očito su se osjećali kao da moraju provjeriti kutiju iz Francuske, jer je u knjigama, čak i ako je ona općenito priznata kao slaba.

Od Penny Dreadful i Crna jedra odabrati i odabrati koji će elementi elemenata knjige kimati, oni nikada nisu u opasnosti od takvih usporedbi. Kada Penny Dreadful prikazuje nas portret Doriana Graya u drugoj sezoni, to je neočekivano zadovoljstvo. Jer emisija nije izravna prilagodba zaslona Slika Doriana Graya, nikad nismo očekivali da ćemo imala da biste je vidjeli na zaslonu.Kada je Victor Frankenstein izgradio Nevjestu, jer je ona prilično nedovoljno istražena osoba u kanonu, omogućila je showu svježe i slavno feminističko shvaćanje koje je bilo samostalno. Pisci nikad ne osjećaju kao da se jednostavno snalaze s onim što imaju; obje emisije uvijek se osjećaju inovativno čak i kada su zarobljene u staromodnoj estetici i klasičnim senzibilitetom pripovijedanja.

Slično tome, kada Crna jedra je li Billy Bones poslala crnu točku na kraju treće sezone, lukavim namigivanjem Otok s blagom čitateljima koji znaju da će na kraju biti na kraju jednog. Ali budući da to nije izravna prilagodba, nismo očekivali vidjeti crnu točku na zaslonu. Kada to učinimo, osjeća se kao poslastica, a ne kao potvrda u kutiji na točki parcele.

Na stranu, izravne adaptacije knjiga također izazivaju neizbježne komentare o glumcima koji ne gledaju kako likovi izgledaju u vašoj glavi, ili predstave koje štekaju na njihov unutarnji život. Pjesma leda i vatre obožavatelji knjiga bili su zlovoljni kada Igra prijestolja 6. sezona je da je Jaime proglasio svoju ljubav prema Cerseiju kad su otuđeni u knjigama. Osjećao se kao korak unatrag u razvoju njegovog karaktera. Slično tome, Outlander 2. obožavatelji knjiga nisu pali toliko vremena Jamieju i Claireovoj dinamici.

Ali u Crna jedra, John Silver pokreće seriju divlje različitog čovjeka od lika koji znamo - lošeg kuhara sa svim svojim udovima, koji nema prave želje za piratskim životom. Umjesto da bude frustrirajuće, učinilo nas je znatiželjnim kako će završiti zloglasni gusar s nožicom i nadimkom "Long John Silver". Nismo razočarani što je u početku bio drugačiji od onoga što smo zamislili, jer ima pakao od isplate. Isto vrijedi i za Crna jedra verzija Billy Bonesa. Više nalikuje instruktoru tenisa nego strastvenom alkoholičaru kojeg poznajemo Otok s blagom - Ali zato što se predstava odvija dvadeset i nekoliko godina prije nego što se pretvori u tog čovjeka, to negira, "ali to nije onakav kakav bi trebao biti!" Prosvjedi.

Ako ste uzrujani, Daario Naharis nikada nije imao plavu kosu Igra prijestolja, nemate sreće. Ali ako mislite da Billy Bones izgleda suviše čista Billy Bones, umjesto da se osjeća kao da je predstava kratko promijenila karakter, samo ste više zainteresirani da saznate kako će se on razvijati.

I to nije samo radnja i likovi Crna jedra i Penny Dreadful gore gore. Ironično, to je njihova sloboda od određenih tekstova koji im omogućuju da imaju razinu intertekstualnosti koja je neusporediva na televiziji. Likovi na obje redovne citate drugih djela, reference na pripovijedanje obiluju, tropi su kimali glavom i potkopavani. Pisanje se osjeća kao hibrid između televizije i pisanja knjiga. Kao rezultat toga, obje emisije dobivaju najbolje od oba svijeta, s razvojem karaktera u novom stilu i spektaklima televizijskog stila.

To ne znači kritizirati Igra prijestolja i Outlander - Obojica rade izvrstan posao s knjigama na vratima i uvijaju izvorni materijal u intrigiranje novih oblika. Ali, kao i većina adaptacija, oboje ponekad pate Harry Potter filmski sindrom: osjećaj da su neke scene požurile i pokušavaju se previše natrpati, dok druge daju previše prostora za trenutke koje bi bolje bilo ostaviti na podu sobe za rezanje, samo ako se pisci nisu osjećali pod pritiskom da ih uključe.

Crna jedra i Penny Dreadful možda nisu izravno prilagođene knjigama, ali dopuštaju da se književni okus upije u njihovo biće. U budućnosti, više adaptacije emisija trebale bi izgledati na njihovom modelu kako da na ekranu zabode roman bez da se izgubite u prijevodu.