100 godina ranije, napadi na morske pruge u Jerseyju izazvali su medijsku bjesnilo

1. srpnja 1916. mladić je napadnut i ubijen od strane morskog psa dok je plivao s obale Jerseyja. Do 12. srpnja došlo je do dodatnih četiri napada, uključujući tri smrtna slučaja. Bio je to šokantan slijed događaja u dijelu svijeta koji nije imao prethodno dokumentirane ugrize morskog psa.

Prije sto godina ovog mjeseca, američka duboka fascinacija - i dublji strah - najvećeg grabežljivca oceana, krenula je. Događaji su potaknuli medijsku i popularnu kulturnu tradiciju koja se rodila čeljust, Tjedan morskog psa, i još mnogo toga, sve do iznenađenja ovog ljeta, Pličaci, Prije 1916. ljudi su uglavnom smatrali morske pruge prilično benignim, a pogotovo ne lovcima na ljude.

Iako to čini urednu priču, istina je, kao i obično, složenija. "Činjenica je da su morski psi grizli ljude mnogo prije 1916., a od tada su nastavili gristi", kaže George Burgess, programski direktor programa Florida for Shark Research. Inverzan.

Istina, ljudski strah od morskih pasa bio je živ i mnogo prije napada na Jersey Shore. Burgess kaže da je postojala znanstvena i javna rasprava, kao i sada, o tome jesu li morski psi zaslužili svoju gadnu reputaciju. Godine 1891. bogati bankar imenom Hermann Oelrichs stavio je 500 dolara na liniju osobi koja je mogla pružiti dokaz dokaz o napadu morskog psa sjeverno od rta Hatteras u Sjevernoj Karolini. Mislilo se da su morski psi - i njihovi ugrizi - sadržani u toplijim vodama, a ostatak su samo priče o ribama.

Nitko nije dobio nagradu.

Ono što se promijenilo 1916. nije da je javnost gledala na morske pse kao na bezopasne da ih vidi kao čudovišta, nego da smo od držanja neopravdanog terora prešli u nešto opravdano.

A ta geografska distinkcija, sjever i jug, važna je. "U to vrijeme, obala New Jerseyja bila je svojevrsno ljetovalište, ako ste bilo tko", kaže Burgess. "I tako su to debele mačke otišle provoditi svoje ljeto, imati svoje kuće na plaži i njihove zabave i tako dalje." Događaji tog ljeta šokirali su maštu javnosti i stvorili medijsku mahnitost zbog gdje dogodili su se i tko na njih su utjecali. Ispada da napadi morskih pasa nisu izvrsni za posao.

Prošlog ljeta odigrao se sablasno sličan skup incidenata, gdje je niz napada morskih pasa na obali Sjeverne Karoline privukao veliku pozornost. U intervjuima, Burgess kaže kako je otkrio da su mnogi novinari koji prate priču također na odmoru na Outer Banksu. Pristup oceanu je još uvijek stvar privilegija, a privilegirani još uvijek imaju veće mišljenje o tome koja su pitanja vrijedna pažnje. "Malo je klasne situacije još uvijek na snazi, ovdje, gotovo 100 godina kasnije", ističe on.

Naše shvaćanje morskih pasa napredovalo je za jedno stoljeće, ali mnogo toga ostaje isto, kaže Burgess. Tada, kao i sada, imate znanstvenike koji kažu da morski psi ne žele doći do ljudi, da kada dođu napadi, to je zato što smo zamijenjeni za ručak. Tada, kao i sada, naš strah od morskih pasa uvelike je prevelik za rizik koji nam zapravo predstavljaju.

Istina je da u prosjeku svake godine ima samo šest smrtnih slučajeva od napada morskog psa. "Kada uzmete u obzir doslovno milijarde sati i stotine milijuna ljudi koji svake godine uđu u more - samo nas šest ulazi i ne izlazi kao rezultat morskih pasa, to je prilično nevjerojatno", kaže Burgess. "Ako napravimo popis opasnosti vezanih uz vodenu rekreaciju, ugrizi morskih pasa i sigurno smrt morskog psa bila bi na dnu popisa."

U međuvremenu, ljudi ubijaju između 30 i 100 milijuna morskih pasa svake godine, kaže Burgess. Neki od njih su ubijeni u programima kontrole morskih pasa koji posebno ciljaju na smanjenje napada, uključujući i onu u Australiji koja svake godine uzima 200-300 tigrovih morskih pasa, uključujući i nedavno označenu morsku prugu po imenu Maroochy. "Ubijamo ih mnogo više od nas", kaže on.

"U osnovi smo oholi. Navikli smo na put - možemo postaviti brane na velike rijeke, staviti velike mostove preko klanaca ili uvalica, dižemo u zrak planine, možemo kopati velike rupe u Zemlju, jedrimo odavde do tamo, možemo letjeti odavde do tamo, možemo napraviti sve takve stvari “, kaže Burgess. "Misao da postoji nešto što ne kontrolira, pretpostavljam, uvredljivo je za psihu mnogih ljudi, i nažalost kao rezultat toga, još uvijek vidimo u nekim četvrtima ljude koji će tvrditi da su morski psi ne služe svrsi, i da ako dođe do napada morskog psa, trebali bismo ih ubiti."

Ako se odlučimo za ulazak u more, onda odlučimo ući u divljinu i moramo prihvatiti da postoje rizici koje ne možemo kontrolirati, kaže on. "To more nam ne duguje pravo na 100-postotnu sigurnost - mi smo posjetitelji, mi smo eko-turisti."