Molekularni korijeni sinestezije pratili su se do rijetkih mutacija DNA

$config[ads_kvadrat] not found

Molekul DNK i ćud mutacija

Molekul DNK i ćud mutacija
Anonim

Za osobe sa slušno-vizualnom sinestezijom, udaranje klavirskim ključem može zapaliti vizije tirkiznih geometrijskih uzoraka ili gudački gudački konopac koji može stvoriti osjećaj valovite narančaste pjene. Mnogi aspekti života mogu se osjećati kao trezveni LSD put za ljude koji doživljavaju ovaj neurološki fenomen, te u studiji objavljenoj u ponedjeljak u Zbornik radova Nacionalne akademije znanosti Znanstvenici su došli jedan korak bliže karakterizaciji tih ljudi.

U priopćenju objavljenom u ponedjeljak, znanstvenici Instituta Max Planck za psiholingviste i Sveučilište Cambridge izvijestili su o otkriću za koje se nadaju da će "objasniti biologiju sinestezije".

Prethodne studije snimanja mozga pokazale su da su vizualna područja mozga sinesteta aktivnija i da su sinesteti promijenili kortikalno ožičenje u fazi embrija, ali do sada znanstvenici nisu bili u stanju pratiti fenomen natrag do njegovih molekularnih korijena. U novom radu, oni pokazuju da slušno-vizualni sinesteti - jedan od najmanje 60 poznatih varijanti čula - nose varijante gena povezanih s razvojem neuronskih veza i migracija stanica. Karakterizacija tih gena, pišu autori, prvi je korak u razumijevanju kako geni čovjeka utječu na ove ekstrasenzorne asocijacije.

Poznato je da se sinestezija odvija u obiteljima, pa su znanstvenici ispitivali uzorke DNA koji pripadaju nekoliko generacija triju obitelji s višestrukim slučajevima slušno-vizualne sinestezije. Koristeći genomsko sekvenciranje, znanstvenici su pretražili DNA za promjene koje su promijenile način na koji geni kodiraju za proteine. Postojale su konzistentne varijacije na genima povezanim s migracijom i aksogenezom stanica, procesom koji omogućuje moždanim stanicama da se povežu sa svojim ispravnim partnerima - dosljednom temom u sve tri obitelji. U tim sinestetima izmijenjeno je šest gena: COL4A1, ITGA2, MYO10, ROBO3, SLC9A6 i SLIT2.

"Ovi rezultati su u skladu s hipotezom o ulozi hiperpovezanosti u etiologiji sinestezije temeljenoj na neuroizazivanju i nude potencijalnu ulaznu točku u neurobiologiju koja organizira naša osjetilna iskustva", pišu znanstvenici.

Sada kada su ti geni identificirani, znanstvenici se nadaju da će bolje razumjeti kako i kada se uključe tijekom razvoja i utječu na način na koji je mozak ožičen. Naravno, još uvijek postoji ogromna količina za naučiti kada je u pitanju razumijevanje kako ljudi mogu doživjeti nešto tako spektakularno kao što je miješanje boje i zvuka. Zato je tim koji stoji iza ove studije objavio poziv drugim sinestetama - osobito njihovim obiteljima - da dođu i sudjeluju u budućim studijama. Znanstvenici su također stvorili ovaj kratki kviz koji ljudi mogu upotrijebiti za testiranje sposobnosti: Ako prođete, pridružit ćete se samo jednom postotku ljudi koji pulsiraju s nenamjernom unakrsnom aktivacijom svojih osjetila.

Ako vam se ovaj članak svidio, pogledajte ovaj videozapis koji objašnjava neuroznanost iza najčešćih noćnih mora čovječanstva:

$config[ads_kvadrat] not found