NASA video otkriva "čudne događaje" u repu nejasne komete McNaught

13 01 2014 nakr KOMETA ISON

13 01 2014 nakr KOMETA ISON
Anonim

Kometa McNaught bila je sjajna i lijepa zagonetka od 2007. godine, kada ju je skupina omamljenih istraživača u Laboratoriju za brodogradnju u Washingtonu, DC, snimila satelitskom slikom. Zemljani koji su prvi uočili komet bili su pogođeni njegovom svjetlinom i čudnom konfiguracijom. Ne samo da je bio tako blistav da je bio vidljiv tijekom dana iz nekih dijelova Zemlje, već je i bio sportski nekoliko dugi repovi poput paunovog perja.

Smatra se da ti repovi imaju važne naznake o tome kako su planete i mjesece formirani prije nekoliko milijardi godina, ali godinama nisu imali sve alate za daljnje ispitivanje tog pitanja. Ali to se promijenilo ovaj tjedan, kada je doktorirao. student u Londonu razotkrio je misteriju kometa McNaught.

Astrofizičar Karl Battams iz Laboratorija za brodogradnju nazvao ga je "jednim od najljepših kometa koje smo vidjeli desetljećima." Međutim, zbog svoje ljepote, kometa McNaught imala je čudne uzorke u repu prašine, detaljno opisanom u videu.

Obično se kometovi repovi - koji se nazivaju strija - mogu protezati i do 100 milijuna kilometara iza "jezgre kometa", nakupine leda ili stijene koja čini njezinu čvrstu jezgru. Komete zapravo imaju dva repa: jedan sastavljen od iona (nabijenih atoma) kojima manipuliraju magnetska polja sunčevog vjetra i "prašni" rep koji se sastoji od sitnih komadića materije sakupljene iz jezgre kometa. Repovi prašine McNaughtovih kometa poznati su među astronomima jer imaju neobičan uzorak "prekida" - što bi inače trebalo biti čiste linije zapravo su pune malih rovova, slično onome što se može vidjeti u pješčanoj dini u pustinji.

Ti poremećaji zbunili su Olivera Pricea, doktora znanosti. student na sveučilišnom sveučilištu u Londonu, Mullard Space Science Laboratory, kada ih je prvi put primijetio jer bi, po svemu sudeći, ove čestice prašine trebale biti preteške da bi se sunčev vjetar pretvorio u čudne formacije. Ipak, oni su poremećeni. Cjenovim radom bitno je dodana važna mjera za ovu ideju:

"Ovaj rezultat (i drugi) pokazao je da solarni vjetar zapravo može igrati važnu ulogu u morfologiji praškastog repa", kaže on. Inverzan. "Dakle, bilo je zaista uzbudljivo dokazati nešto što su me učili u učionici da bude (nešto) pogrešno!"

Price ih je nazvao "čudnim događajima" kad ih je prvi put primijetio na slikama prikupljenim iz NASA-inog svemirskog broda STEREO i SOHO. On je uspio skupiti ove slike, između ostalog, kako bi stvorio trodimenzionalnu kartu koja simulira kako se svaka čestica prašine pomiče iz jezgre kometa u formaciju u repu.

Možda je najvažnije, ova simulacija osvijetlila izvor tih čudnih talasa. Dok se komet kreće kroz prostor, prašina pada s glave kometa u rep. Kako se to dogodi, komet se kreće ui iz jednog dijela magnetske aktivnosti zvanog heliosferni tekući list. U ovom trenutku magnetska orijentacija solarnog vjetra zapravo mijenja smjer, utječući na to kako se čestice prašine talože u repu kometa. Možete vidjeti da se to dogodi oko 1:23 na videu, kada čestice prašine uđu u plahtu i postanu neznatno pomaknute, uzrokujući prekide u inače ravnim crtama.

"To pokazuje da magnetske interakcije uzrokovane suncem mogu imati važnu ulogu u ponašanju velikih oblaka prašine", kaže on. To nam, dodaje, može pomoći da otkrijemo koje su sile možda oblikovale mjesece, planete i komete koje danas vidimo. Ta je sila bila na djelu prije milijun godina kada je sam svemir bio samo divovski oblak prašine.

"Kada se Sunčev sustav formirao, to je u osnovi bio jedan masivni oblak prašine, tako da to znači da moramo razmisliti o nečem drugom kad razmotrimo kako se Sunčev sustav formirao", zaključuje on.