Eksperiment u tjednu morskog psa istražuje najsmrtonosniji napad masovnog morskog psa u povijesti

$config[ads_kvadrat] not found

Ugriz morskog psa!

Ugriz morskog psa!
Anonim

Ubrzo nakon ponoći 30. srpnja 1945. godine, USS Indianapolis krstario je na obalama Filipina kada se dogodila katastrofa. Torpeda koje je ispalila japanska carska mornarica probila su trup tankera i nakon dvanaest minuta posada od 1.195 jedriličara našla se na površini na otvorenom oceanu - prirodnom staništu morskog psa.

Kao dio tjedna Shark Week Sharkwrecked, James Glancey, bivši stručnjak za specijalne snage Ujedinjenog Kraljevstva, i stručnjak za preživjelog napada ajkule, Paul de Gelder pokušao je ponovno stvoriti ono što se danas opisuje kao jedan od najvećih napada masovnih ajkula u povijesti. Eksperiment je započeo dizanjem u zrak broda kako bi se simulirao napad torpeda. Pokus je trajao dva dana, a za to su vrijeme dvojica muškaraca plutala bez pomoći u otvorenom oceanu.

Stručnjak za morske pse i suvoditelj laboratorija Predatora za ekologiju i očuvanje predatora Florida International University, Yannis Papastamatiou Inverzan bihevioralni instinkti oceanski bijeli pas morskog psa zapravo su učinili de Geldera i Glancey savršenim plijenom za oceanski bijeli pjegavac - poput mornara na brodu USS Indianapolis.

"Zapamtiti o bjeloglavim oceanima jest da oni u osnovi žive u onome što bismo mogli uzeti u obzir kao oceanski ekvivalent pustinje", kaže Papastamatiou. “Možemo vidjeti prilagodbe ponašanja s kojima se moraju nositi. Čini se da su vrlo znatiželjna vrsta morskog psa.

Upravo ta tendencija ponašanja prema radoznalosti dijelom je dovela do propadanja ovih morskih pasa tijekom godina. Nekoliko studija između 2004. i 2015. dokumentiralo je padove populacije bijelog vrha u oceanu između 53 i 70 posto.

Ali to je ono što ih je učinilo tako opasnim za preživjele na brodu USS Indianapolis, kao i za ono što ih je učinilo prijetnjom de Gelderu i Glanceyju tijekom snimanja Sharkwrecked, Kada je ekipa Discoveryja digla u zrak brod na početku eksperimenta, poslala je niz zvučnih valova kojima je oceanska bjeloglava osobito osjetljiva u cijeloj vodi.

"Imamo dobre dokaze da kada se dogode incidenti, oni mogu brzo odgovoriti", kaže Papastamatiou. Svi morski psi imaju unutarnje uši, objašnjava on, koji postaju prilagođeni zvukovima niske frekvencije kao masivne eksplozije.

Kada veliki brod kao što je USS Indianapolis padne, on stvara podražaje koji brzo prolaze kroz vodu, stvarajući male promjene tlaka koje izazivaju zanimanje morskog psa. To, u kombinaciji sa svojom brzinom i prirodnom znatiželjom, često znači da je oceanski bjelogorac prvi koji je stigao na scenu.

De Gelder kaže da je tijekom tih snimanja doživio te instinkte ponašanja, naglašene godinama prirodne selekcije. "Ovi morski psi se kreću tako brzo", kaže on Inverzan, Ali to mu je također dalo pristojnu predodžbu o tome kako je možda bilo u borbi s tim snagama još 1945. godine, dok su plutajuće mornari čekali spasenje koje, za mnoge, nikada nije došlo.

"Bilo je tako iscrpljujuće", kaže on. "Psihički i emocionalni danak svega."

$config[ads_kvadrat] not found