Jupiterove boje: znanstvenici nude novo objašnjenje za tajanstvene obrasce

$config[ads_kvadrat] not found
Anonim

Nova studija konačno je ponudila objašnjenje za Jupiterove trippy boje i neobične vrtloge. Ovi plinoviti vrtlozi postali su najprepoznatljiviji aspekt divovske planete, ali i jedna od njegovih najzagonetnijih osobina. Tim znanstvenika kaže da sada shvaćaju što uzrokuje prepoznatljive trake boja na planeti i zašto se ti vrtlozi ponašaju na način na koji to čine.

Astrofizičari Navid Constantinou i Jeffrey Parker iznijeli su novu teoriju da su Jupiterovi mlazni mlazovi, koji kontroliraju protok plinova oko vanjske atmosfere planeta, zapravo odrezani i oblikovani magnetiziranim plinovima ispod površine Jupitera. Njihovi su nalazi objavljeni u Astrofizički časopis u četvrtak.

Znanstvenici su znali da su šarene pruge oblaka amonijaka koje oblikuju Jupiterov izgled vođene mlaznim mlazovima, ili jakim vjetrom koji hvata plinoviti planet. Na površini, ovi mlazni mlazovi ponašaju se slično onima na Zemljinoj atmosferi, ali imaju drugačiju funkcionalnost ispod Jupiterovih atmosferskih oblaka. Zahvaljujući najnovijim mjerenjima iz NASA-ine misije Juno, koja je stigla u Jupiter u srpnju 2016. godine, znanstvenici su otkrili da se ovi mlazni mlazovi protežu 3000 kilometara duboko prije nego što se naglo zaustave, ostavljajući Constantinou i Parkera da se zapitaju što uzrokuje takav točan kraj.

Kako bi došli do dna ovih mlaznih struja, Constantinou i Parker stvorili su matematički model temeljen na onome što je poznato o zemaljskim mlazovima i vremenskim uzorcima. Jupiter, koji se uglavnom sastoji od vodika i helija, ispod svoje površine doživljava intenzivan tlak plina koji može odvojiti elektrone od molekula vodika i helija. Jednom kada se te molekule slobodno kreću, stvaraju električna i magnetska polja. I upravo se tako dogodilo da Jupiter ne doživljava tu razinu pritiska sve dok plin ne dosegne 3.000 ispod površine, točno tamo gdje se mlazni mlazovi zaustavljaju.

Tim je otkrio da te mlazne struje diktiraju trippy uzorke na površini Jupitera i završavaju se točno na 3000 kilometara zbog magnetskih polja pod tlakom. Ove magnetske fluktuacije tada utječu na obrasce i pokrete koji se vide iz svemira.

Constantinou i Parker kažu da ti izračuni donose znanstvenicima korak bliže otkrivanju tajanstvene unutrašnjosti plinskog diva. Oni planiraju nastaviti proučavanje Jupiterovih magnetskih polja i nadaju se da će jednog dana planet vidjeti kao svemirski laboratorij i primjer kako atmosferski tokovi mogu raditi na drugim planetima.

$config[ads_kvadrat] not found