Ljubav i savjest

Zašto su ljudi toliko komplicirani? Zašto se zaljubljujemo i zaljubljujemo i zašto za to nikada nismo krivi? U životu uvijek pokušavamo tražiti izgovore kako okriviti nekoga drugoga, bilo da je to u našem ljubavnom životu ili na poslu, kaže Laura Shane.

Zašto jednostavno ne možemo shvatiti da su ponekad, naši gubici i pogreške, posljedica naših pogrešaka i grešaka?

Ja sam pisac ako tako zovete nekoga ko može oloviti njihove misli na papiru. Ili ovih dana na bijelom zaslonu s treperećim kursorom. Ali i ja sam čitatelj, i više nego što pišem. Mnogo čitam, a moji se interesi učvršćuju u fazama. Od proteklog mjeseca ili otprilike, našao sam se nabubren misterijama o ubojstvima. Ono što sam gore citirao je citat koji sam pročitao negdje u fazi kad sam bio u romantičnim romanima. I čudo je što je još nisam zaboravio.

Nije li nevjerojatno da ljubav nikad ne zaboravimo? Sasvim sam siguran da se sjećate i trenutaka vašeg kucanja srca. Kladim se da se čak sjećate da li je vaša slatka prva ljubav imala madež na bradi. Koliko god izgledalo iznenađujuće, nikada ne zaboravljamo svoje ljubavne interese. Ni nakon deset godina. I to ne nakon jednog stoljeća, ako ikad živiš tako dugo.

Možda se predstavljate zaboravi, ali u stvarnosti se misao o voljenoj osobi uvijek zadržava u našim glavama, čekajući da se magično rekreira u trenucima samoće. To je vjerojatno zato što je ljubav ili osjećaj zaljubljivanja nešto što vas impresioniraju okolnostima. Vi 'birate' da ga osjetite. Odlučite upaliti romantični akord koji vas harmonizira i donosi vam blaženstvo na način koji tisuću riječi nikada ne bi mogao objasniti.

Gotovo svi odnosi koji postoje izvan granice prave ljubavi su čisto 'zasnovani na potrebama'. Nekome se sviđaš jer im je zabavno biti. Želite se povezati s nekim, jer oni samo puše. Ili zagrlite nekoga i razgovarate o bilo čemu što vam padne na pamet jer vam treba utjeha. Svi ti ljudi koji uđu u vaš život mogu biti zaboravljeni. I bit će ih. Tako će biti i s onom vašom sitnicom, u sedmom razredu.

Nitko vas ne može prisiliti da odaberete onog koga volite. Pokušajte se prisjetiti prvih dana tijekom proljeća svoje ljubavi. Sve je bilo tako toplo i slatko, cvijeće je izgledalo tako romantično, a oblaci tako plavo, i još blaže. Tvoji su redovi bili tako luđački i glupi, a volio si glupo dječje govore. Ali čak se ni zbog toga niste osjećali glupo! Cijelo se vaše postojanje vrtilo oko vaše drage. Oni dugi telefonski pozivi do kasno u noć, trenuci kada ste se oboje samo htjeli držati telefona i slušati jedni druge kako dišu i ostale prgave stvari koje sada previdite ili se osjećate posve nepotrebnima. Ljubav vas je evocirala i insinuirala u ono što se činilo poput mreže čarobnih slika.

Tako je savršeno, zar ne? Ljubav. Sjećanje čak i na način kretanja naših usana kad izgovaramo tu riječ čini se da donosi radost u naš život. Život ne može biti bolji od toga, zar ne? Ali onda se može. Jer većina nas smatra da naš odnos s voljenom osobom može ponekad biti i neadekvatan. To je u redu, čak i dva graška u mahuni dolaze sa svojim problemima i razlikama. Ali ponekad se naša ljubav može osjećati doista neprimjereno, kao da se držimo nečeg uzaludnog, poput pokušaja nošenja sitnog pijeska ili vode u dlanovima. Ali zašto onda to moramo osjetiti?

Živimo u svijetu binarnih opozicija. Prepoznajemo tamu jer možemo razaznati svjetlost. Da nije bilo svjetla na ovom svijetu, kako bismo mogli prepoznati njegov alter-ego? S istom suštinom upoznati smo s mržnjom jer znamo ljubav. Upoznajemo nevjeru jer prepoznajemo odanost. To su apstraktni pojmovi i njihovo značenje dolazi sa tendencijom odgađanja. Riječi su toliko nepouzdan medij da prenose ideju. Svi čitaju isti zaplet i dešifriraju ga po svojoj želji. S tom misli u mislima moram razmišljati postoji li nešto što se može jasno definirati ili objasniti.

Ne možemo dešifrirati ekskluzivno značenje i iz njega možemo samo pokušati maknuti trag. Mi živimo u ovom svijetu po principu 'užitka'. Označavamo pojave koje nam pružaju zadovoljstvo kao pozitivne. Pojave koje nam djeluju neugodno depresivne su za nas, poput tame. Nevjera nam postaje neugodna i ljubav nas iscrpljuje. Stoga ih nazivamo prema principu užitka.

Prema Saussureu, dubokom filozofu i filologu, sve na svijetu ima binarnu opoziciju osim ljudi. Možete li tvrditi da je netko savršeno loš ili potpuno dobar? Mi smo samo mješavina oboje, koji čekamo da iz okreta izvučemo snop naše dobre i loše strane, kao i kad to želimo. Dobro i zlo su u nama. Unutar nas je zavjera koja nikada ne odmaže glavom, već njuši zrak duboko dišući, čekajući savršenu priliku.

Ali koliko bi nas prihvatilo da u sebi imamo vraga? Svi mi samo želimo da se gospodin Bog druži na onom posebnom mjestu u nama, onom kojem zovemo srce. Nitko nikada ne radi ništa pogrešno, oni čine grešku, čak i ako je to varanje partnera. I nitko nikada ne počini pogrešku, oni su samo učinili ispravnu stvar, ili ono što su tada smatrali ispravnim. A ako nema izgovora, okolnosti postaju krive. Razmislite, je li išta kriv?

Pogrešna djela uvijek dolaze s izgovorima i razlozima. Pravi činovi dolaze s uglađenim egoima i samo-reflektirajućim pohvalama.

Kliknite ovdje za nastavak čitanja: Treba li osjećati krivnju zbog varanja?