Stara ljubavna pisma i sjećanja

Ljubavna sjećanja godinama nam mogu ostati u glavama, a svi želimo spaliti i odbaciti bolna sjećanja kako bismo mogli zaboraviti na njih sve. Ali treba li zaista spaliti stara ljubavna pisma?

Doniv Whitgreen otkriva nam zašto nikad ne bismo bacali ljubavna sjećanja i stara ljubavna pisma iz prošlih amura. Spalio je svoja stara ljubavna pisma kad je još bio u školi i žali zbog toga, pa sve do danas.

Svi smo bili u ljubavnim uspomenama i izvan njih, s povredama srca i bolovima.

Možda imate nekoliko prijašnjih ljubavnika i mnogo posebnih iskustava koja ste podijelili s njima. I svaki put kad se rastanemo, mrzimo svoje egze ili smo previše duboko zaljubljeni da bismo nadvladali bol.

Bio sam zaljubljen nekoliko puta u životu. Prvo razbijanje bilo mi je najteže i ono mi najviše pada na pamet.

Pada mi na pamet, ne iz ljubavi ili mržnje, već zato što nemam ljubavnih uspomena na taj odnos. Nemam ni kartice, ni sušeno cvijeće, ni ljubavne bilješke i fotografije.

Tjedan dana nakon što sam prekinuo s njom, prikupio sam sva njena stara ljubavna pisma, darove, bilješke i fotografije i od nje napravio kres. Tada sam se osjećala dobro i pomislila sam da je spaljivanje njezinih sjećanja najbolji način za prevladavanje izgubljene ljubavi.

Propustio sam neko vrijeme čitati njena stara ljubavna pisma i njezine karte, a nakon nekoliko godina gotovo sam zaboravio kako izgleda. Mogao bih je se sjetiti, naravno, ali bilo je to samo nejasno sjećanje.

Tijekom godina izlazila sam s nekoliko žena i svaki put kad sam prekinula otkrila sam da je to podnošljivo. Nisam morao spaljivati ​​njihova ljubavna sjećanja kao prvi put. Sva moja romantična ljubavna sjećanja zatvorena su u plavom kovčegu na mom tavanu i do danas.

Povremeno ih vidim i smijem se tome. Ali osjećam se prilično glupo što sam spalio svoja prva ljubavna pisma. To nije ljubav koju imam prema njoj, već sjećanje na bol i sreću koju sam proživio kad sam prvi put znao kako se osjeća ljubav.

Bila je to sjajna uspomena, jer smo bili drugovi iz razreda i koristili smo za vrijeme predavanja ljubavna pisma. Prošle su godine i ne mogu se sjetiti što sam napisao u tim malim ljubavnim bilješkama. Mislim na to više nego što mislim o njoj. Imam slam knjigu u koju mi ​​je napisala bilješku i to je sve što je ostalo od nje.

Problem sa mnom je bio što sam se uvijek toliko brinuo oko pronalaska savršenog, da sam zaboravio sva iskustva koja sam imao na putovanju. Sjećam se da mi je prva djevojka nakon mog prvog romantičnog poljupca dala grozno ljubavno pismo. Ne sjećam se što je to govorilo. Volio bih samo da ga još imam.

Naletio sam na svoju prvu djevojku prije tjedan dana. Sjeli smo u kafić i razgovarali. Stvari su bile drukčije. Razgovarali smo kao stari prijatelji i bilo je dobro. Bez loših osjećaja i bez razdor. Upoznao sam je nakon deset godina. Za mene je naletjelo na nju osjećalo se kao da sam prvi put naletio na nekoga. Nisam se mogao sjetiti previše ljubavnih uspomena na 'nas', premda me podsjećala na nekoliko događaja i starih ljubavnih pisama.

Valjda je još uvijek imala moja stara ljubavna pisma i ljubavne bilješke iz razreda. Ta pomisao me iznutra ne čini toplim ili mutnim, učinila me da budem glup i glup. Te je godine cijenila kao uspomenu i uspjela ih je sjetiti svih i nasmijati se tome. Volio bih da sam mogao okrenuti vrijeme unatrag i čak sam se pitao mogu li je zamoliti za fotokopiju naših starih ljubavnih pisama! Ali to bi bilo najgluplje što biste sigurno tražili. Izgubio sam ljubavna sjećanja, sigurno, ali ne i hvala na sreću. Razmjenili smo brojeve i zagrlili smo se međusobno zbogom.

Da sam samo tada znao, kako bih se sada osjećao, možda nikad ne bih spalio hrpu starih ljubavnih pisama i čestitki i odradio plemenski ples oko njih.

Možda bih sjeo s prvom djevojkom i razgovarao o uspomenama koje su mi se činile smiješnim. To bi bilo lijepo. Ali sada, to je povijest i nemam žaljenja. Ali jedino što me smeta je činjenica da se ne sjećam svog prvog poljupca, prvog sastanka i svog prvog ljubavnog pisma u životu. Kad bih samo imao ta ljubavna pisma i držao ta ljubavna sjećanja u kutu svog plavog prtljažnika, mogao bih ih čitati iznova i sjetiti se kakav sam glatki govornik i pisac, čak i u desetom razredu!

Ali sve rečeno i gotovo, ako ikad budete imali prilike sačuvati svoja stara ljubavna pisma i posebne ljubavne uspomene, nemojte ih spaljivati ​​kao i ja. Pronađite lijepi mali kutak i držite ga zaključanim za kišni dan!