Skeniranje mozga otkriva zašto je potrebno tako dugo da se probudi ujutro

Svako jutro, ljudi se pospano vuku iz kreveta, lutajući kroz maglu koja izgleda kao da će trajati zauvijek da bi se raspršila. Rani ustanici će poricati da postoji, ali dokazi u novom članku u časopisu NeuroImage sugerira drugačije. Kalifornijsko sveučilište Berkeley, koji stoji iza studije, također otkrivaju jedan od načina da ga prođu.

Izraz za tu kognitivnu maglu je "inercija sna", ali prije trenutne studije nikada nismo bili sigurni zašto ljudi to doživljavaju, kaže dr. Raphael Vallat, glavni autor studija i postdoktorand na Sveučilištu u Kaliforniji, Berkeley. U članku on predlaže razlog zašto postoji: Čak i kada je tijelo budno i kreće se ujutro, njegov mozak neko vrijeme spava u nekom svojstvu.

"Kada se probudimo iz sna, naš mozak se odmah ne prebacuje iz stanja mirovanja u potpuno probuđeno stanje, nego prolazi kroz ovo prijelazno razdoblje nazvano inercija sna koja može trajati i do 30 minuta", kaže Vallat. Inverzan, "Tijekom tog razdoblja, mozak progresivno prelazi iz sna u normalno budno stanje, a isto tako i naš mentalni / kognitivni učinak."

Da bi pokazao koliko je stvarno ovo prijelazno razdoblje, Vallat je imao 34 sudionika koji su uzeli 45-minutni drijemež u kojem su ušli u dva razdoblja dubokog sna poznata kao N2 i N3. (Nisu, međutim, ušli u spavanje brzog pokreta očiju (REM) - najdublja vrsta sna.) Kada su se probudili, Vallat je testirao njihovu budnost s dva testa oduzimanja, jedan pet minuta nakon buđenja i još jedan nakon 25 minuta nakon buditi se.

Kao što bi svatko tko je iskusio maglu mozga očekivao, ispitanici su imali tendenciju da prave više pogrešaka odmah nakon buđenja - a skeniranje mozga nagovijestilo je zašto.

Kada smo budni, mozak oscilira između dva različita "načina" koji se javljaju u dva odvojena kruga: fokusiran, aktivan način rada (koji koristimo pri čitanju ili produktivnost) i ne-fokusiran, negativan način (što je za lutanje uma). Dok smo budni, prebacujemo se između ova dva načina: kada je aktivan način rada funkcionalan, u krugu negativnog zadatka obično dolazi do smanjenja aktivnosti.

Ono što čini razdoblje "inercije sna" različitom, kaže Vallat, jest to što se mozak bori da se prebacuje između krugova.

"Dakle, kao da naš mozak zapravo nije bio u stanju prebacivati ​​se između ova dva načina, i kao posljedica toga, također smo otkrili da su naši sudionici imali manji učinak tijekom inercije spavanja u zadatku mentalnog proračuna", kaže on.

Vallatovi rezultati pokazuju da tijekom razdoblja "inercije spavanja", mozak polako ponovno dobiva sposobnost prebacivanja između ova dva načina, podijeljenih s "funkcionalnom segregacijom". On vjeruje da je potrebno oko 30 minuta da se to u potpunosti postigne.

Nažalost, žalimo za Vallatom, ne možemo mnogo učiniti da ubrzamo proces buđenja. Čak ni poticanje kofeina nije pravo rješenje.

"Postoje neki rezultati koji pokazuju da kofein povećava funkcionalnu segregaciju između mreže koja je aktivna i zadatak negativna mreža, čime se povećava sposobnost mozga da se prebacuje između ova dva načina", kaže Vallat. Ali to možda i ne funkcionira brzo dovoljno za rezanje inercije sna.

"Prvo, kofein traje 30 do 60 minuta da dostigne svoj vrhunac, i znamo da se inercija sna obično raspršuje za 30 minuta, pa čak i prije nego što bi kofein zapravo počeo snažno djelovati na vaše tijelo", dodaje.

Umjesto pokušaja kofeiniranja kroz razdoblje usporenog funkcioniranja mozga, Vallat preporučuje da je možda jedini pravi tonik za inerciju sna vrijeme.

"Najbolja stvar je svakako čekati nekoliko minuta prije donošenja bilo kakvih važnih odluka ili udaranja u cestu, pogotovo ako mislite da ste se upravo probudili iz dubokog sna", preporučuje on.

Sažetak:

Prve minute nakon buđenja iz sna tipično su obilježene smanjenom opreznošću, povećanom pospanošću i smanjenim učinkom, stanje koje se naziva inercija sna. Iako su aspekti ponašanja inercije sna dobro dokumentirani, njegovi cerebralni korelati ostaju slabo shvaćeni. Cilj ovog istraživanja bio je popuniti ovu prazninu mjerenjem u 34 sudionika promjena u ponašanju (zadatak padajućeg oduzimanja, DST), EEG spektralnoj snazi ​​i funkcionalnoj povezanosti fMRI-ja u stanju mirovanja u tri vremenske točke: prije ranog poslijepodneva 45 minuta odspavati, 5 min nakon buđenja iz spavanja i 25 min nakon buđenja. Naši rezultati pokazali su smanjenu učinkovitost u DST-u pri buđenju i upadanje specifičnih značajki spavanja (spektralna snaga i funkcionalna povezanost) u moždanu aktivnost budnosti, čiji je intenzitet ovisan o prethodnom trajanju sna i dubini funkcionalne povezanosti (14 sudionika) probuđen iz spavanja N2, 20 od spavanja N3). Buđenje u N3 (dubokom) snu izazvalo je najsnažnije promjene i karakterizirao ga je globalni gubitak funkcionalne segregacije u mozgu između pozitivnog zadatka (dorzalna pozornost, istaknutost, senzorimotor) i mreže s negativnim zadatkom (zadani način rada). Primijećene su značajne korelacije između EEG delta snage i funkcionalne povezanosti između zadanih i dorzalnih mreža pažnje, kao i između postotka grešaka u DST-u i zadane funkcionalne mrežne povezanosti. Ovi rezultati naglašavaju (1) značajne korelacije između EEG i fMRI funkcionalnih mjera povezanosti, (2) značajne korelacije između bihevioralnog aspekta inercije sna i mjera cerebralnog funkcioniranja kod buđenja (i EEG i fMRI), i (3) važne razlike u cerebralnoj podlozi inercije sna pri buđenju iz spavanja N2 i N3.