Deprivacija sna: efekti dehidracije otkriveni u jutarnjem urinu

Jutarnja piša sadrži iznenađujuću količinu informacija. Svijetlo žuta je vjerojatno dobar znak, dok tamnije žuta može ispričati priču o dehidraciji. Za one koji imaju tendenciju da budu na tamnijem kraju spektra, nova istraživanja sugeriraju da problem možda ne leži samo u zanemarivanju pijenja dovoljno tekućine. Prema izvješću objavljenom u ponedjeljak u časopisu Spavati, to također može imati neke veze s koliko sati sna uspjeti dobiti.

Kratkoročno, lišavanje vodenog tijela može općenito pogoršati raspoloženje ili čak uzrokovati udaranje glavobolja, kaže dr. Asher Rosinger, docent za biobehavioralno zdravlje i antropologiju u Penn Stateu. Ne brinuti se o aktivnom pijenju vode tijekom dana je obično pokretač iza toga, iako je dokument koji je on prvi napisao, a koji je analizirao više od 26.000 ispitanika prikupljenih iz dvije nacionalne ankete u SAD-u i Kini, otkrio da ljudi koji su spavali manje od osam sati obično imaju određene markere dehidracije koji se zadržavaju u uzorcima urina.

Rosinger kaže Inverzan vjeruje da dehidracija ovisna o spavanju svodi se na oslobađanje važnog hormona zvanog vazopresin.

„Vasopressin se povećava prema razdoblju kasnog spavanja kao način očuvanja vode u tijelu. To čini kako bi se izbjeglo dehidraciju ”, kaže on. "Dakle, dok smo čitali taj nalaz u literaturi, počeli smo misliti da, budući da ljudi ne spavaju dovoljno, mogli bi propustiti taj kasni period spavanja i poremetiti homeostazu njihove tjelesne vode."

Obično kada hipofiza mozga prima signale da je voda niska, može osloboditi vazopresin, koji omogućuje da se voda koja se obično nalazi u mokraći doista povuče natrag u tijelo. Neka istraživanja, međutim - primjerice, studija o radnicima u noćnoj smjeni - sugerira da je tijelo vezano za određene obrasce oslobađanja vazopresina izvan ovog primarnog mehanizma koji nam pomaže da ostanemo hidrirani, osobito tijekom spavanja kada tijelo otpušta više hormona.

Rosingerova studija zapravo nije mjerila razine vazopresina, ali je uspio približiti dehidraciju ispitivanjem biomarkera kao što su gravitacija urina i osmolarnost (koja je mjerila količinu vode u mokraći u usporedbi s drugim komponentama) iz 26.142 ispitanika u Sjedinjenim Državama i Kini. On i njegovi koautori usporedili su te brojeve s ispitanicima koji su izvijestili o vremenu spavanja. Ovdje su primijetili obrazac: Ljudi koji su spavali šest sati dnevno imali su visoko koncentriran pee (ukazujući na dehidraciju) u usporedbi s onima koji su spavali osam sati.

To može biti malo zbunjujuće. Budući da vazopresin pomaže tijelu da povuče vodu iz urina kako bi upravljala dehidracijom - time se koncentrira na piškiti - može se očekivati ​​da gledanje koncentrirane mokrenja može ukazati na to da tijelo je zapravo oslobađaju vazopresin u tim osobama lišenim sna. To je razlog zašto Rosinger jasno navodi u novinama da sumnja da loše navike spavanja mogu učiniti pojedince više ranjiv tijekom vremena dehidriranjem miješajući se s njihovim prirodnim ritmom vazopresina. U određenom smislu, buđenjem rano bacamo ključ u prirodnom ciklusu koji bi mogao imati posljedice čak i tijekom budnog vremena.

Njegov uzorak to demonstrira s određenom snagom - s obzirom na brojeve iza njegove studije. Također je otkrio da ljudi koji su spavali osam sati dnevno nisu imali iste probleme s dehidracijom.

"Uspjeli smo to ponoviti u dvije od najvećih svjetskih kultura u SAD-u i Kini", kaže Rosinger. "Da biste mogli vidjeti iste rezultate i kod odraslih u SAD-u i kod odraslih Kineza, zaista jača ove nalaze."

Ali ipak, prerano je za pretpostavku uzročnog odnosa, zbog čega sada radi na dodatnoj studiji. Moguće je, kaže Rosinger, da jednostavno dehidriranje može dovesti do toga da netko s vremenom spava manje. U naknadnom radu eksperimentalno će ograničiti koliko ljudi spavaju kako bi vidjeli može li dehidracija uzrokovati gubitak sna ili ako gubitak spavanja uzrokuje dehidraciju.

Najvjerojatniji odgovor, barem s obzirom na njegove nalaze upravo sada, jest da je to vjerojatno i jedno i drugo: stvaranje ciklusa gubitka sna i dehidracije koji se hrane jedan drugome.

"To bi zapravo moglo biti nešto što je prilično ciklično", kaže on. "Moglo bi se dogoditi da nečiji san utječe na njihov status hidratacije, a ako je ta osoba dehidrirana, to može utjecati i na njihov san." Moglo bi biti zanimljivo istražiti."