Deprivacija sna ima dvosmjerni učinak na anksioznost

$config[ads_kvadrat] not found

Anksioznost ne treba da bude tabu | Žarko Petrović | TEDxNoviSad

Anksioznost ne treba da bude tabu | Žarko Petrović | TEDxNoviSad
Anonim

Smrtonosna težina tjeskobe može otežati spavanje.No, istraživanje koje se nameće ukazuje na to da bismo trebali gledati na stvari s suprotne točke gledišta: Dovoljno sna učinit će osjećaj tjeskobe manje vjerojatnim.

Nedavna studija koja govori o snažnoj povezanosti između gubitka sna i anksioznosti koja je nedavno debitirala - članak predstoji - na konferenciji Društva za neuroznanost iz 2018. u San Diegu. Evo, tim iz Centra za ljudsku spavanje znanosti Sveučilišta Berkeley proveo je eksperiment kako bi testirao hipotezu da gubitak sna može biti odgovoran za visoku razinu anksioznosti kod zdravih ljudi. Primjerice, kaže autor studije i doktor znanosti Eti Ben-Simon Inverzan da je nakon noći poremećenog sna gotovo 50 posto nje zdrav sudionici su pokazali rezultate anksioznosti koji su bili jednaki rezultatima onih koji se bore s kliničkom anksioznošću.

"Mislim da je važno imati na umu da su anksioznost i gubitak spavanja vrlo, vrlo blisko povezani, kako s vrućom populacijom tako is kliničkim populacijama", kaže ona. "Mislim da naglašava potencijal intervencije kroz san."

Ben-Simon je pokazao tu vezu kroz ispitivanje van znakovi anksioznosti u njezinim sudionicima time što ih podvrgavaju noćima vrlo različitih vrsta spavanja: jednu punu noć odmora i sve-noćnu (24-satnu deprivaciju sna). U svakom su stanju sudionici testa osmislili kako bi izmjerili razinu anksioznosti prije no što su počeli noć, a zatim i sljedećeg jutra. Tamo je vidjela jaz u rezultatima anksioznosti koji su jaki, iako ne baš bez presedana. No, ova studija ide malo dublje kako bi predložila zašto se možemo osjećati na taj način, koristeći neuro-slikovni prikaz kako bismo ilustrirali da li su ove razlike u ponašanju podržane obrascem promjene u mozgu.

Ovdje je suočila svoje sudionike s emocionalnim poticajem koji je trebao izazvati odgovor. U ovom slučaju, videozapis koji prikazuje slike uznemirujućih stvari, kao što su ljudska patnja ili zlostavljanje životinja. Ona objašnjava da su to učinili kako bi pratili kako su se njihovi mozgovi bavili tim uznemirujućim slikama kada su radili na ograničenom snu.

"Usredotočili smo se na regije za koje znamo da su izmijenjene u osoba s anksioznim poremećajima", objašnjava ona. "Otkrili smo da nakon deprivacije spavanja dobivamo sliku sličnu onoj koju vidimo kod osoba s anksioznim poremećajem", kaže ona.

Kada su njezini ispitanici koji su bili uskraćeni za spavanje gledali te videozapise, otkrila je da područja mozga koja su uključena u emocionalnu obradu nisu bila samo aktivna, ali činilo se da preaktivan - osobito su amigdala i dorzalni prednji cingulat pokazivali veću aktivnost nego kada su sudionici koji su spavali tijekom noći vidjeli isti snimak. Važno je da je također otkrila da je područje posvećeno reguliranju osjećaja anksioznosti, odnosno medijalnog prefrontalnog korteksa, pokazalo manje aktivnost.

Ova skeniranja ukazuju na to da nas gubitak spavanja može dovesti do pojačanog iskustva odgovori na negativna emocionalna iskustva, ali nas ostaviti bez racionalnih alata da se izvučemo iz vala tjeskobe.

Dobra vijest je da studija sugerira da je dobar noćni san način da se osigura da prefrontalni korteks dobije ostatak koji je potreban da bi se pomoglo regulirati druga područja mozga. Dobro odmarani subjekti imali su nešto malo niži Rezultati anksioznosti, ovisno o količini sna spavanja bez brzog oka (REM), koji se naziva usporeni val, dobili su po noći.

"Naša ideja je da se upravo tijekom ne-REM sna, tijekom dubokog sna te regije učinkovito obnavljaju", kaže Ben-Simon. "I otkrili smo da nije samo koliko vremena potrošite, nego i kvaliteta, dubina tog sna, koja se obično mjeri sporim valnim aktivnostima."

Daljnja istraživanja u laboratoriju nastoje razdvojiti način na koji ti pojedinačni spori valovi mogu utjecati na ova važna područja mozga, ali upravo sada rade s obrascem koji su identificirali tijekom cijele studije. Sve je više dokaza da veza između tjeskobe i sna može ležati u određenim regijama u mozgu:

"Mislimo da su mnoge od tih regija posebno iskorištene od dubokog, ne-REM sna", dodaje ona.

Istraživači su i dalje fascinirani spavanjem i njegovim učincima na mozak. Druga studija, objavljena u siječnju - video je na vrhu ovog članka - koju su proveli znanstvenici sa Sveučilišta Binghamton, Državnog sveučilišta u New Yorku i objavili u Časopis za terapiju ponašanja i eksperimentalnu psihijatriju, izazvali su rezultate koji sugerirali "da poremećaj spavanja može biti povezan s određenim utjecajem na kognitivne resurse koji su potrebni za inhibitornu kontrolu pozornosti prema emocionalno negativnim informacijama".

$config[ads_kvadrat] not found