Zemlja bi mogla biti prekrivena dlakama tamne materije

Možemo trenutno promatrati i proučavati 4,9 posto materije u svemiru. Od preostalih 95,1 posto, oko 26,8 posto materije je zapravo sastavljeno od onoga što znanstvenici nazivaju "tamna tvar", koja je nevidljiva našim očima i svim našim instrumentima, nesposobna za emitiranje ili apsorpciju svjetla ili bilo kojeg elektromagnetskog zračenja.

Nepostojanje dokaza nije dokaz odsutnosti: tamna tvar mora postojati. Desetljećima su astrofizičari promatrali čudne pojave između vidljive mase velikih objekata i njihovih gravitacijskih učinaka. Da bi ti objekti mogli raditi ono što rade i posjedovati gravitacijsku privlačnost koju možemo empirijski izmjeriti, mora ih biti više nego što se čini. Na primjer, tamna tvar je temelj našeg razumijevanja kako se formiraju galaksije; gravitacija je odgovorna za zajedničko držanje tamne materije i obične materije kako bi se omogućilo da ove nevjerojatne zbirke zvijezda, plina i prašine nastanu.

Tamna tvar je dlakavi subjekt, i to će postati još hurije. Nova studija koju su proveli astrofizičari u NASA-inom laboratoriju Jet Propulsion Laboratory predlaže da neka tamna tvar postoji kao niz dugih niti ili "dlačica".

Istraživanja i proračuni iz posljednja dva desetljeća pokazuju da se tamna tvar formira u ove uredne struje čestica koje orbitiraju galaksije i mogu se protezati dulje od samih zvjezdanih sustava, zumirajući u različitim smjerovima. Sve čestice u takvoj struji putuju istom brzinom.

Stvari postaju stvarno zanimljive kada struje tamne tvari putuju planetom - što obična stvar očito ne može. Istraživači su koristili računalne simulacije kako bi utvrdili da kada se te čestice tamne tvari kreću kroz objekt poput Zemlje, one se savijaju i fokusiraju na vrlo tanke, vrlo guste dlake na jezgri planete. Te dlačice izlaze s druge strane planeta, dok su korijeni tih dlaka više od milijardu puta gusti od izvornih potoka. Potoci koji prolaze kroz jezgre većih planeta mogli bi proizvesti put gušće niti; Na primjer, od Jupitera bi se očekivalo da proizvodi korijene koji su trilijuna puta gušći od izvornog toka tamne tvari.

Pronalaženje tih korijena i proučavanje istih moglo bi dati podatke o tamnoj tvari koja napokon otvara jednu od najvećih tajni svemira. Te bi se dlake također vjerojatno promijenile na način koji odražava njihov prijelaz i kretanje kroz planet, pružajući nevjerojatne geološke podatke o slojevima ispod površine objekta.

Važno je upozoriti da su ovi nalazi samo rezultat simulacija - onih koje se temelje na velikom broju čvrstih podataka, ali ipak simulacije. Ako želimo stvarno proučavati tamnu materiju, morat ćemo je pronaći. Za nešto što čini više od jedne petine našeg svemira, tamna tvar i dalje ostaje vrlo dobro skrivena.