Što ako bi Zemlja zvonila poput Saturna? Znanstvenici objašnjavaju

Ukupno gledajući, Zemlja je prilično dobra. Ako izvučete ljude iz jednadžbe, to je odlično mjesto za odgoj obitelji - lemura, wallabija ili bilo koje životinje. Ali što ako je naš zemaljski dom bio više nalik na jednog od plinskih divova? Apsolutno ničega, što ako bi Zemlja imala prstenove? Neki vrlo pametni znanstvenici kažu Inverzan odgovor je iznenađujuće složen.

Prema astronomu Edwardu Guinanu, koji je zaslužan što je otkrio Neptunov sustav prstena još 1982. godine, prva stvar koja vrijedi napomenuti je ta Zemlja učinio u stvari ima davno zvono.

"Otprilike 4,4 do 4,5 milijardi godina kad se Zemlja vjerojatno sudarila s drugim tijelom (blizu veličine Marsa, ponekad zvanog Theia), gotovo je rastrgala Zemlju", objašnjava Guinan. “Otpad koji je izbačen iz događaja orbitirao je oko Zemlje, a kroz sudare i gravitaciju na kraju su oblikovali Mjesec. To se naziva "Veliki trg" … i u vrijeme kada bi Zemlja imala gusti prstenasti sustav."

Očito nema načina da se utvrdi točno kako je izgledao taj prstenasti sustav. Vjerojatno nije bila tako opsežna kao Saturn, jer smo manji planet s manjim gravitacijskim poljem. Ipak, naši su prstenovi vjerojatno igrali važnu ulogu u našoj ranoj povijesti.

Jedna ideja je da se iz tih prstenova krhotina formiraju barem dva tijela - ono što čini bi Zemljin mjesec i manji mjesec, koji se na kraju sudario s proto-mjesecom.

"Ovi sekundarni sudari objašnjavaju razliku u kraterima i unutarnjoj distribuciji mase između dvije polutke Mjeseca", kaže Guinan.

Ali recimo samo da svi živimo u idealnom svemiru i da Zemlja trenutno ima sustav prstena. Caitlin Ahrens, astronom sa Sveučilišta Arkansas, kaže da smo doslovno živjeli u svemirskoj utopiji - i paklu - u isto vrijeme.

"Ako bismo imali veliki sustav prstenova, naši bi pogledi bili spektakularni", kaže ona. - Naš mjesec bi mogao uzrokovati talasanje u našim prstenovima zbog naše plimne brane, a žuborenje bi moglo dovesti do još više snijega. Mogao je također gurnuti materijal iz gravitacijskog zadržavanja i pasti na Zemlju. Tako bismo bili u većoj opasnosti od padajućih predmeta."

Prstenasti sustav također bi imao utjecaja na naše vrijeme, ovisno o debljini spomenutih prstena. Ahrens kaže da debeli prstenovi mogu utjecati na lokalnu sunčevu svjetlost, što ne bi bilo sjajno za poljoprivrednike.

Čak iu hipotetičkom scenariju, Zemljini prstenovi nisu mogli zasjeniti Saturn - doslovno.

"Sastav prstena Zemlje bio bi drugačiji", objašnjava Ahrens. - Većina Saturnovih su stijene i led. Led ne bi preživio tamo gdje se nalazimo u Sunčevom sustavu pa bi većina naših prstena bila na bazi željeza i prašine. Naši prstenovi će sigurno biti mračni.

Dakle, dok se ništa ne može usporediti s Saturnovim i njegovim slavnim prstenovima - čak iu posve hipotetičnom svemiru - lijepo je zamisliti da se Zemlja tugnira oko nekih svemirskih ostataka. Međutim, možda je najbolje da ne živimo u stalnom strahu od nasumičnih predmeta koji padaju na nas.