Sa 'No Plan B', svjetski lideri se slažu da ograniče emisije stakleničkih plinova za 2 stupnja

Oko 19:30 sati. U subotu u Parizu, svjetski lideri usvojili su sporazum od 31 stranice koji poziva na svaku zemlju - čak i velike zagađivače poput Kine i Indije - na stvarne doprinose za ograničavanje emisija ugljika.

Sam, to nije sporazum koji štedi svijet - vrijeme je za one koji su došli i otišli - ali to je više konačan, posljednji plan za suzbijanje globalnih temperatura. Velika zabrinutost je da je 195 zemalja pristalo na sudjelovanje - i to s navijanjem, hitnim entuzijazmom, prema nekim izvješćima iz Pariza, dok su drugi tu scenu usporedili s "glupom poslovnom konferencijom".

U subotu je napisao američkog državnog tajnika Johna Kerryja: "Svijet je izabrao pametan, odgovoran put naprijed" i da je "sporazum najjači i najambiciozniji globalni sporazum o klimi ikada dogovoren".

Svijet je izabrao pametan, odgovoran put. # Sporazum COP21 je najjači i najambiciozniji globalni sporazum o klimi koji je ikada dogovoren.

- John Kerry (@JohnKerry) 12. prosinca 2015

Zajedno, cilj je zaustaviti porast temperature iznad 2 stupnja Celzijusa (3,6 stupnjeva celzijusa) iznad predindustrijskih razina. U sporazumu je jezik kojim se zemlje nadaju da će taj porast ograničiti na samo 1,5 stupnjeva Celzija.

Do 2020. godine 195 zemalja mora podnijeti UN-u "dugoročne niske strategije razvoja emisija stakleničkih plinova" i to svakih pet godina nakon toga.

Glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon nesumnjivo je u rujnu 2014. izjavio kako ne postoji "Plan B" za sprečavanje globalnog zatopljenja, jer ne postoji "Planet B" - koji smo ionako pronašli. U petak navečer, Eiffelov toranj je osvijetlio tu frazu - "NE PLAN B" - kao i "DECARBONIZE", "KLIMATSKI ZNAK" I "1.5 DEGREES", ne tako suptilni podsjetnici i indicije da je usvajanje ovog dogovor je bio stvar kada, a ne ako.

Ban je u subotu rekao: "Ono što je nekad bilo nezamislivo, sada je nezaustavljivo. To je dobar dogovor i svi biste trebali biti ponosni."

“Povijest će pamtiti ovaj dan. Pariški sporazum o klimatskim promjenama monumentalan je uspjeh za planet i njegove ljude.

Evo kako smo došli do pariškog sporazuma: Godine 1992. svjetski su se čelnici sastali u Brazilu kako bi razgovarali o zelenoj diplomaciji na sastanku na vrhu o Zemlji u Riju, koji je pokrenuo ideju godišnjeg razgovora o klimatskim promjenama ili Konvencije Konferencije stranaka (skraćeno, Konferencija stranaka). Godine 1997. razgovori COP-a nastavljeni su u sporazumu iz Kyoto protokola u kojem je 37 industrijskih zemalja pristalo na smanjenje emisije stakleničkih plinova za 5,2 posto (od razine iz 1990.) do 2012. Kina i Indija nisu se suočile s ograničenjima iz Kyota, a danas su najveći zagađivači na svijetu. Lideri na konferenciji u Kopenhagenu 2009. godine vratili su se praznih ruku i nisu se složili oko bilo čega obvezujućeg. U 2011. na konferenciji o klimatskim promjenama u Durbanu, čelnici su postavili temelje za pravno obvezujući sporazum koji će biti usvojen do 2015. - što se dogodilo u subotu u Parizu

Krenuvši u razgovore koji su započeli 30. studenoga, bilo je velikih pitanja o tome hoće li se sklopiti sporazum i ako će imati zube. Ima više obvezujućih članaka od prethodnih sporazuma koji su napustili Kinu i Indiju bez ograničenja, ali još uvijek ne zahtijevaju da razvijene zemlje daju siromašnijim 100 milijardi dolara godišnje kako bi se nosile s efektima povećanja pečata i čudovišnih oluja.

Svečanost potpisivanja bit će održana 22. travnja 2016. u Ujedinjenim narodima u New Yorku.