AIDS: 2. remisija u povijesti ponovno potiče liječničku nadu za liječenje HIV-a

Ovog su tjedna znanstvenici u Engleskoj proglasili “pacijenta iz Londona” drugom osobom koja je ikada ušla u dugoročnu remisiju HIV-a. Za 36,9 milijuna ljudi koji pate od HIV-a diljem svijeta, vijest je bila sjajna svjetlost nade. Bio je to važan trenutak u potrazi za HIV lijekom koji postavlja važno pitanje: može li liječenje „pacijenta iz Londona“ pomoći i svima drugima s HIV-om?

Samo je jedna osoba otišla u remisiju nakon primanja ovog liječenja: "pacijent iz Berlina", koji je to učinio 2008. godine. Londonski pacijent je njegov jedini nasljednik, iako će "pacijent iz Dusseldorfa" uskoro biti potvrđen kao treći. Za sve tri se kaže da su u "dugoročnoj remisiji", a ne "izliječene" per se; sada je još rano za reći.

Sva tri pacijenta dobila su donacije tkiva koštane srži od donatora koji su imali vrlo specifičnu genetsku mutaciju nazvanu CCR5 delta 32. Mutacija onemogućava virus HIV-1 da se uhvati za imunološke stanice, što ih čini otpornima.

Mutacija CCR5 je ista koja je uključena u eksperimente odmetnutog kineskog znanstvenika He Jiankuia, koji je pokušao genetski inženjering blizanke da budu otporne na HIV. Iako takvi etički neispravni eksperimenti ne dolaze u obzir, CCR5 mutacija ističe obećanje genske terapije za liječenje barem jednog soja HIV-a.

"Genetska terapija je pokušala oponašati pacijenta iz Berlina prije deset godina bez uspjeha", kaže dr. Gero Hütter, hematolog koji je vodio Berlinski pokus pacijenta. Inverzan, “Međutim, tehnike se poboljšavaju. Novi će pacijent vjerojatno ponovno gurnuti pristupe genskoj terapiji.

Što smo naučili iz Berlina, Londona i Dusseldorfa

Genska terapija je možda jedan od najperspektivnijih puteva prema stvarnom lijeku za HIV, profesor mikrobiologije i imunologije USC Keck School of Medicine, prof. Dr. Sc. Paula Cannon Inverzan, Trik je, međutim, otkriti kako sigurno koristiti taj gen CCR5, etički i učinkovito.

"To je zapravo pitanje od šest milijuna dolara", kaže Cannon Inverzan. "Naravno, kao genski terapeuti, uzbuđeni smo što vidimo što je bitna komponenta u tom liječenju koje je dovelo do tih izlječenja i vidimo možemo li ih rekapitulirati."

Ono što vidimo u pacijentima u Londonu i Berlinu, kaže Cannon, rezultat je ples u dva koraka proces koji je rezultirao remisijom HIV-a. Obojica su imala HIV, ali su imali i leukemiju, rak koji inficira stanice koštane srži - koje, što je najvažnije, proizvode imunološke stanice. Obojica su podvrgnuti agresivnoj kemoterapiji namijenjenoj za ubijanje stanica raka koje su inficirale njihova tijela. Izvadio je mnogo njihovih imunoloških stanica zaraženih HIV-om, ali im je uništio i imunološki sustav.

"Ti lijekovi su također otrovni za druge stanice u tijelu, a posebno matične stanice koštane srži koje su potrebne za proizvodnju novih krvnih stanica i imunoloških stanica za vas", objašnjava Cannon. "Problem s kemoterapijom u dozama koje se daju za ove vrste raka, naravno, izliječit će vas od vašeg raka, ali nekoliko tjedana kasnije umrijet ćete jer nećete imati funkcionalni imunološki sustav jer je isjeckan."

Kako bi zamijenili te stanice, pacijentima je bio potreban donor koštane srži koji se podudara s tkivom. U tim slučajevima, međutim, donator također imali su mutaciju CCR5. Kada su donirane matične stanice koštane srži počele obnavljati bolesni imunološki sustav, nove stanice su nosile CCR5 mutaciju. Kao takvi, nisu mogli ugostiti virus HIV - a kao rezultat toga, razina virusa u njihovom sustavu je pala.

Njihove razine HIV-a nisu pale na nulu, ali su se značajno smanjile za pacijente da prestanu uzimati antiretrovirusne lijekove koje pacijenti s HIV-om moraju uzeti svaki dan kako bi kontrolirali infekciju.

Hütter kaže da nam ovi pacijenti pokazuju da CCR5 mutacija zapravo djeluje u borbi protiv HIV-a. "Vrlo sam sretan što je tako dobro funkcioniralo", kaže on za londonskog pacijenta. "Mislim da je drugi pacijent barem jednako važan kao i prvi, jer potvrđuje glavnu ideju CCR5 povlačenja kod pacijenata s HIV-om."

Problem je u tome što je uništavanje imunološkog sustava kemoterapijom daleko od izvedivog za liječenje HIV-a temeljeno na genskoj terapiji. Prije svega, transplantacije koštane srži su hitne procedure.Ono što znanstvenici moraju shvatiti jest mogu li jednostavno unijeti stanice genetski modificirane s mutacijom CCR5 u tijelo pacijenta ili moraju prvo uništiti imunološke stanice zaražene HIV-om.

Ako jednostavno uvođenje gena učinit će trik, tehnike uređivanja genoma kao što je CRISPR čine ga moćnom opcijom. Ali ako je potreban agresivni poremećaj imunološkog sustava, on može zaustaviti ovu terapiju.

"Ako se ispostavi da stvaranje nečijih stanica CCR5-negativnim nije dovoljno, onda je to problem", kaže Cannon. "Davanje ljudima lijekova koji napadaju imunološke stanice, posebno na razinama koje ti patenti raka postaju opasna stvar, ne bi bilo opravdano jer je netko imao HIV."

Kako je izvedivo lijek za gensku terapiju za HIV?

Hoće li genska terapija dovesti do skalabilnog lijeka za HIV uvelike će ovisiti o tome je li uništenje imunološkog sustava potreban da radi.

Ali čak i ako se ispostavi da je to potrebno, Cannon kaže da genska terapija i dalje može biti učinkovit način upravljanja HIV infekcijom.

"U tijeku su klinička ispitivanja u kojima se izvode pacijentove vlastite stanice, zbog kojih je CCR5 negativan, a zatim se pojavio", kaže ona. "Ako se ti pacijenti mogu izliječiti ili su u stanju kontrolirati virus, možda ćete dobiti situaciju u kojoj se ne mogu potpuno izliječiti od HIV-a, ali njihov novi inženjerski imunološki sustav CCR5 može nekako poklopiti sve."

Važno je da postoje lijekovi već pomoći pacijentima da kontroliraju svoj HIV na taj način. Gore spomenuti retrovirusni lijekovi pomažu u kontroli infekcije, a oni koji su pod rizikom od HIV-a mogu uzeti dnevnu, preventivnu dozu lijekova. Ova se tehnika naziva preekspozicijska profilaksa (PrEP) i može smanjiti rizik od dobivanja seksualnog HIV-a za 90 posto. U Sjedinjenim Američkim Državama postoji prijedlog javnog zdravlja da se ovi lijekovi prenesu na ljude koji su u opasnosti i na taj način zaustave širenje virusa.

Cannon dodaje da bi uspješan pristup genske terapije možda smanjio potrebu za dnevnom dozom lijekova za pacijente koji boluju od HIV-a - nije beznačajan čimbenik, budući da se mnogi pacijenti s HIV-om već suočavaju sa stigmom i diskriminacijom zbog svog stanja.

Ali zaustavljanje širenja ili kontroliranje stanja različito je od pronalaženja trajnog lijeka. Možda ono što ta tri slučaja zaista mogu učiniti jest ponovno upaliti napore kako bi se odgovorilo na važna pitanja o uništenju imunoloških stanica koja će odlučiti hoće li CCR5 zaista biti taj lijek. Čini se da i Hütter i Cannon vjeruju da je to moguće.

"Možemo bolje", kaže Cannon. “Shvaćamo da postoji razlog za cilj i težnju za tim tretmanima. Kad ih dobijemo - i to ćemo zato što smo ljudska bića, a mi smo pametni i možemo shvatiti stvari - mislim da bi to bila atraktivna mogućnost za mnoge ljude."