Testiranje na dobrobit podnositelja zahtjeva je ogroman gubitak novca poreznih obveznika

$config[ads_kvadrat] not found

BiH: Freelanceri ogorčeni potezom Porezne uprave

BiH: Freelanceri ogorčeni potezom Porezne uprave
Anonim

Nakon 18 mjeseci primanja pomoći za testiranje na drogu, država Tennessee je potrošila oko 23.000 dolara kako bi saznala što bi im Florida mogla reći besplatno: da je program veliki gubitak novca.

Država dobrovoljaca počela je provjeravati kandidate za program Obitelji prvi u Tennesseeju oko polovine 2014. godine, sigurni da bi država mogla spasiti nebrojene tisuće koje su bukvalno izgorjele od strane korova previše lijeni da bi sići s pomoći. Od tada se oko 39.121 prijavilo za naknadu, a samo 609 je odgovorilo na upitnik koji je pokrenuo test. Od onih 609 koje su morale piškiti u šalicu, oskudna 65 ispitana bila je pozitivna na narkotike. To nije ni 11 posto od testiranog broja, a čak je i tanje 1,6 posto ukupno podnositelj zahtjeva.

Kao Razmislite o napretku napominje da je ukupni trošak testiranja tih 600-ak građana službeno procijenjen na 23.592 dolara, dok je stvarni broj vjerojatno još veći, budući da ne uzima u obzir trošak vremena koje je osoblje proveo u upravljanju donzotičnom politikom. To je vrlo loš povratak u odnosu na prosječnih 165 dolara mjesečno u korist obitelji prvo u Tennesseeju isplaćuje.

Tennesseansi se ne bi trebali osjećati loše, jer barem nisu jedini koji ulažu u probiranje droge i imaju malo toga za pokazati. Kada su primaoci socijalne pomoći koji su provjereni na Floridi četiri mjeseca 2014. godine, samo 2,6 posto svih podnositelja zahtjeva bilo je pozitivno, što je znatno niža vrijednost od ukupne stope nezakonite uporabe droga u državi od 8 posto. Programi testiranja u Arizoni, Kansasu, Mississippiju, Missouriju, Oklahomi i Utahu - zajedno su koštali stotine tisuća - na sličan način utvrdili su da su podnositelji zahtjeva pozitivno ocijenjeni na ilegalnu uporabu droga na daleko nižoj stopi od ukupnog državnog prosjeka. Kansas bi mogao imati jedan od najgorih investicija, trošeći 40.000 dolara tijekom 2014. da bi uništio samo 11 osoba. Očigledno je da je jedna od mnogih stvari koju siromašni ne mogu priuštiti istom brzinom kao njihovi bogatiji kolege, postajala visoka.

Četrdeset godina nakon što je predsjednik Ronald Reagan ispričao priču o Lindi Taylor, ženi koja je postala poznata kao "kraljica blagostanja", političari i dalje pozivaju na testiranje kao na jednostavan način da se pojave žestokim zločinom - ocrnjujući grupu koja ne može priuštiti lobistu,

$config[ads_kvadrat] not found