Kako rade bombe pod tlakom?

Još uvijek ne znamo puno o eksploziji koja se dogodila u subotu navečer u četvrti Chelsea na Manhattanu. Prema navodima vlasti, eksplozija izgleda da je rezultat namjernog bombardiranja, iako nitko još nije preuzeo odgovornost za eksploziju koja je ostavila 29 osoba s uglavnom neozljeđenim povredama (Ažuriranje: Vlasti su identificirale tog čovjeka, traženog za ispitivanje),

Precizna priroda same bombe - ako je doista bila bomba, koja se još uvijek ne bi trebala smatrati apsolutno potvrđenom sve dok ne saznamo nešto više - trenutno je nepoznata, ali otkriće mogućeg drugog uređaja nekoliko blokova do točke prema posebna vrsta eksploziva: bomba pod pritiskom.

Ta druga naprava, koju je uklonio robot, navodno je sličila uređajima koji su se koristili u bombaškom napadu u Bostonskom maratonu 2013. godine. Opet, ne znamo je li eksplozija bila uzrokovana sličnim uređajem, ili čak nužno ako su eksplozija i ovaj uređaj - ako je to uopće uređaj - povezani ili proizvod neke bizarne, doduše nevjerojatne slučajnosti. I dok je teško govoriti o eksplozijama 2016. godine bez spominjanja neke vrste terorizma, još uvijek nemamo dokaza koji povezuju eksploziju s bilo kojom organizacijom, ili - jer to nije sasvim isto - svim pojedincima koji tvrde da su odani uzrok ili organizaciju.

No, imajući na umu sve te važne napomene, vrijedno je razumjeti točno s čime se bavimo kada govorimo o bombama pod tlakom, pogotovo zato što ih je lako uznemiriti.

Cjelokupna svrha ekspres lonca, barem kada se koristi za namjeravanu namjenu, je da se stavljanje vode pod tlakom povećava njegova točka vrenja, što pak omogućava kuhanje hrane na višim temperaturama - a time i višim energijama. Ako nepropusna brtva na loncu pod tlakom ne uspije, sva ta dodatna energija se oslobađa s mnogo snage, zbog čega ekspres lonac koji se koristi za normalno kuhanje može biti dovoljno opasan ako nešto pođe po zlu.

Kada, s druge strane, ekspres lonac stavi u njega eksplozivni materijal - popraćen čavlima, kugličnim ležajevima i drugim gotovim šrapnelima - eksplozija je daleko smrtonosnija. Jednostavan elektronički uređaj od budilice do mobitela može potaknuti eksploziju koja otvara štednjak i puca šrapnel u svim smjerovima velikom brzinom.

Žestoka privlačnost bombi pod tlakom je da, za razliku od većine improviziranih eksplozivnih naprava (IED-ova), stvarno ne treba mnogo resursa ili know-how da ih se izgradi. Svi materijali, osim samog eksplozivnog materijala, lako se dobivaju, a osnovna fizika ekspres lonca znači da čak i eksplozivni materijal ne mora biti posebno snažan za stvaranje velike eksplozije.

Bombe na štednjak potječu iz nepalskog građanskog rata 1990-ih. U ranim 2000-tim godinama u afganistanskim kampovima za obuku terorista postali su važniji, što je dovelo do brojnih eksplozija u Afganistanu, Pakistanu i Indiji. Najsmrtonosniji napad pomoću kuhala pod pritiskom dogodio se 11. srpnja 2006., kada je sedam eksplozija na vlakovima u Mumbaiju u Indiji ostavilo 209 mrtvih i više od 700 ozlijeđenih.

Takav koordinirani napad, međutim, ne mora nužno odražavati glavni razlog zbog kojeg su terorističke organizacije tako cijenile bombe pod pritiskom. Umjesto toga, kao magazin povezan s Al-Qaedom nadahnuti jasno je navedeno u članku iz 2010. godine u kojem je detaljno opisano kako se grade takvi eksplozivi, te su bombe bile idealno oružje za pojedine teroriste koji žele izvršiti izolirana djela uništavanja. To je bio slučaj s bombaškim napadom u Bostonu, kao i na neuspjelim bombaškim napadima na Times Squareu u New Yorku 2010. i na Fort Hoodu u Teksasu 2011. godine.

Još jednom, još ne znamo točnu prirodu sinoćnje eksplozije ili su bombe s loncem na pritisak imale nešto s tim. U narednim danima vjerojatno ćemo znati puno više. No čak i ostavljajući po strani ono što se dogodilo sinoć, bombe s loncima na pritisak pokazale su se kao strašno uporište suvremenog terorizma.