Klima sat: Odbrojavanje do 1,5 stupnjeva Celzija

Posebno izvješće Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) o globalnom zagrijavanju od 1,5 to otvorilo je prozor za ograničavanje globalnog zatopljenja na 1,5 stupnjeva Celzijusa iznad predindustrijske razine, ali se predviđa da će se emisije ugljičnog dioksida povećati 2018. godine drugu godinu za red. Ako se taj trend nastavi, emisije će potaknuti globalne temperature na 1,5 stupnjeva Celzija za manje od 16 godina.

Klimatski sat koji smo izradili pokazuje koliko brzo se približavamo 1,5 stupnja Celzijusa globalnog zatopljenja, s obzirom na trenutne trendove emisija. Ovdje predstavljamo naše treće godišnje ažuriranje sata u svjetlu najnovijih znanstvenih podataka objavljenih 5. prosinca 2018. godine.

Posebno izvješće IPCC-a pokazalo je da je 1,5 stupnjeva Celzija važan prag za mnoge klimatske utjecaje. Očekuje se da će se vremenski ekstremi poput toplinskih valova i ekstremnih oborinskih događaja povećavati sa svakim porastom globalne temperature. Rizik od nepovratnog gubitka ledenog pokrova i posljedičnog porasta razine mora naglo se povećava između 1,5 stupnjeva Celzija i 2 stupnja Celzija, a gotovo svi koralji mogli bi se izbrisati na 2 stupnja zagrijavanja Celzija.

Prema najnovijim podacima iz posebnog izvješća IPCC-a i Global Carbon Projecta, krećemo se prema 1,5 stupnjeva Celzija za nešto manje od 16 godina. Samo izvješće IPCC-a dalo je raspon od 12-35 godina do 1.5 stupnjeva Celzija, ako se zagrijavanje nastavi trenutačnom stopom. Za razliku od izvješća IPCC-a, klimatski sat objašnjava činjenicu da emisije još uvijek rastu, što će uzrokovati ubrzavanje zagrijavanja.

Praćenje napredovanja ublažavanja klime

Klimatski sat pokrenut je 2015. kao način da se vizualizira vremenski okvir u kojem se događa globalno zagrijavanje, te da se osigura mjerni štap kojim možemo pratiti napredak ublažavanja klimatskih promjena. Ako se emisije nastave povećavati, datum kada dosegnemo 1,5 stupnjeva Celzija će se približiti. Ako se emisije počnu smanjivati, datum za 1.5 stupnjeva Celzija će se pomaknuti dalje.

Svake godine ažuriramo sat kako bi odražavali najnoviji globalni trend emisija CO2 i stopu zagrijavanja klime. U 2016. godini vidjeli smo treću godinu stabilnih emisija CO2. Ovaj nedostatak povećanja emisije CO2 produžio je vremenski slijed na 1,5 stupnja Celzijusa za godinu dana.

No, u 2017. godini emisije su se povećale, a sat je smanjen za četiri mjeseca. Očekuje se da će se emisije za 2018. godinu ponovno povećati za 2,7 posto. To je najveće povećanje globalnih emisija od 2011. godine, te se s vremenom pomiče za oko 1,5 stupnjeva Celzija.

Ove godine, naše ažuriranje klimatskog sata također odražava novu procjenu preostalog proračuna za ugljik iz izvješća IPCC-a od 1,5 stupnja Celzijusa. Ovaj proračun, koji predstavlja ukupnu količinu dozvoljenih emisija CO2 između 2018. i vremena kada dosegnemo 1,5 stupnjeva Celzija, revidiran je na 770 milijardi tona CO2. Samo po sebi, to povećanje dopuštenih emisija potiskuje daljnju stopu od 1,5 stupnjeva Celzija za više od dvije godine.

Rezultat projiciranih emisija CO2 2018. i revidirani proračun ugljika je da naša procjena datuma od 1,5 stupnjeva Celzija sada pada blizu kraja 2034. godine.

Jednostavna metodologija

Klimatski sat odgovara na pitanje: s obzirom na sadašnju stopu emisija i stupanj zagrijavanja uzrokovanog ljudskim djelovanjem, i pretpostavljajući da će se trend emisija u posljednjih pet godina nastaviti u budućnosti, koliko dugo će to biti prije preostalih dozvoljenih emisija za 1,5 stupnjeva Celzija se potroše?

Do danas su ljudske aktivnosti emitirale blizu 2,300 milijardi tona CO2 od 1870. kao rezultat izgaranja fosilnih goriva i krčenja šuma. Ove i druge emisije stakleničkih plinova uzrokovale su porast globalne temperature za 1,06 stupnjeva Celzija u odnosu na prosjek 1850-1900. Tijekom proteklih pet godina, godišnje emisije CO2 iz fosilnih goriva povećale su se u prosjeku za 0,4 milijarde tona godišnje, a 2018. očekuje se da će dosegnuti rekordnu razinu od 37,1 milijardi tona.

U stvaranju klimatskog sata pretpostavljamo da će se taj petogodišnji trend emisija CO2 od fosilnih goriva nastaviti iu budućnosti, te da emisije CO2 od krčenja i promjene namjene zemljišta ostaju konstantne u posljednjem petogodišnjem prosjeku od 5,3 milijardi tona godišnje. Koristeći procjenu ugljičnog proračuna IPCC-a, također pretpostavljamo da će onečišćujuće tvari osim CO2, kao što su metan i dušikov oksid, biti odgovorne za otprilike 25 posto zagrijavanja od sada do 1,5 stupnjeva Celzija.

Koliko smo uvjereni u naše vrijeme?

Naša procjena vremena osjetljiva je na nesigurnosti povezane s klimatskim odgovorom na emisiju CO2. Ovdje dajemo najbolju procjenu, što znači da postoji 50-postotna šansa za dostizanje 1,5 stupnjeva Celzijusa prije datuma i slično, da postoji 50 posto vjerojatnost da će se 1.5 stupnjeva Celzijevog datuma pojaviti kasnije nego što je prikazano.

Kako bismo povećali povjerenje da nismo precijenili preostalo vrijeme, mogli bismo umjesto toga upotrijebiti manju procjenu preostalog proračuna za ugljik. Postavljanje dopuštenih budućih emisija na 570 milijardi tona, a ne 770 milijardi tona, primjerice, pomaklo bi datum od 1,5 stupnja Celzijusa četiri godine ranije, na oko 2030. godine. To bi zauzvrat povećalo naše povjerenje da ne precjenjujemo preostalo vrijeme dosegnemo 1,5 stupnjeva Celzija od 50 do 67 posto.

Drugi izvor neizvjesnosti je kako se odlučujemo za definiranje same globalne temperature. Ovdje smo koristili standardnu ​​definiciju globalne temperature Svjetske meteorološke organizacije (WMO). Temelji se na dostupnim mjerenjima koja su prostorno nepotpuna te kombiniraju mjerenja temperature zraka i površine oceana kako bi se procijenila globalna srednja temperatura površine. Ako bi se sat zasnivao samo na procjenama temperature zraka s potpunom globalnom pokrivenošću - koje zahtijevaju klimatske modele ili neizvjesnu prostornu interpolaciju raspoloživih podataka o temperaturi - preostali proračun ugljika bi se smanjio sa 770 milijardi na 580 milijardi tona, a na 1,5 stupnja Celzijusa opet će se pomaknuti za četiri godine.

Kako ćemo dodati vrijeme satu?

Možda je najvažniji neizvjesni faktor pitanje koliko će svijet pokušati smanjiti buduće emisije CO2 i drugih stakleničkih plinova. Jasno, ako emisije CO2 iz fosilnih goriva nastave rasti, nastavit ćemo gubiti vrijeme između sada i kada dosegnemo 1,5 stupnjeva Celzija. Slično tome, ako se brzina krčenja šuma ili emisija metana ubrza, to će se također pomaknuti za 1,5 stupnjeva Celzija.

Trenutni nacionalni ciljevi emisije nisu dovoljni da se izbjegne 1,5 stupnjeva Celzija: ako sve zemlje ispune svoje ciljeve do 2030., to bi odgodilo 1,5 stupnjeva Celzija za samo pola godine. Slično tome, držanje emisije CO2 na današnjoj razini kupilo bi samo 14 mjeseci dodatnog vremena.

Ako uspijemo smanjiti emisiju CO2 na nulu do 2080. godine, mogli bismo izbjeći globalni porast temperature od 2 stupnja Celzijusa, ali bi prije 2040. godine prešli 1,5 stupnjeva Celzijusa. Da bismo zapravo izbjegli ukupno 1,5 stupnjeva Celzija, emisije CO2 iz oba fosilna goriva gorivo i krčenje šuma trebali bi biti uklonjeni do 2050. godine.

Izbjegavanje utjecaja zagrijavanja od više od 1,5 stupnjeva Celzija zahtijevat će od pojedinaca, poduzeća i vlada da surađuju i da daju prioritet klimatskim aktivnostima na svim razinama donošenja odluka. Tek ćemo hrabrim i ambicioznim djelovanjem moći dodati dovoljno vremena da se izbjegnu najopasnije posljedice daljnjeg zagrijavanja klime.

To je zastrašujući izazov i možda nećemo uspjeti. Ali očito ćemo uspjeti ako ne pokušamo mnogo teže nego što smo to do sada učinili.

David Usher, glazbenik i direktor laboratorija za ljudski utjecaj, suosnivač je Climate Clocka.

Ovaj članak je izvorno objavljen na razgovoru H. Damona Matthewsa, Glen Petersa, Mylesa Allena i Piersa Forstera. Pročitajte izvorni članak ovdje.