Uskršnji otok: popularna teorija o njezinim drevnim ljudima može biti pogrešna

Uskršnji otok, također poznat kao Rapa Nui, je zemljište od 63 kvadratna kilometra u Tihom oceanu. Godine 1995. znanstveni pisac Jared Diamond popularizirao je "teoriju kolapsa" u a Otkriti priča o tome zašto je populacija Uskršnjeg otoka bila tako mala kada su europski istraživači stigli 1722. godine Kolaps, knjiga koja pretpostavlja da su borbe i prekomjerno iskorištavanje resursa doveli do društvenog "ekocida". Međutim, sve veći broj dokaza proturječi ovoj popularnoj priči o ratnoj, rasipničkoj kulturi.

Znanstvenici tvrde u novoj studiji da su najviše ikoničke značajke otoka najbolji dokaz da je drevno društvo Rapa Nuija bilo sofisticiranije nego što se ranije mislilo, a najveći trag leži u najistaknutijim značajkama otoka.

Ikonski "glave s Uskršnjeg otoka" ili moai, zapravo su punoće, ali često djelomično zakopane statue koje pokrivaju otok. Ima ih gotovo tisuću, a najveći je preko 70 metara visok. Znanstvenici iz UCLA, Sveučilišta Queenslanda i Prirodoslovnog muzeja u Chicagu vjeruju da je, poput Stonehengea, proces stvaranja ovih monolita pokazatelj kolaborativnog društva.

Njihova su istraživanja objavljena u ponedjeljak u Časopis pacifičke arheologije.

Koautor studije i direktor Projekta kipa Uskršnjeg otoka Jo Anne Van Tilburg, dr.sc., usredotočen je na mjerenje vidljivosti, broja, veličine i položaja moaija. Ona kaže Inverzan da "vidljivost, kada je povezana s geografijom, govori nam nešto o tome kako je Rapa Nui, kao i sva druga tradicionalna polinezijska društva, izgrađena na obiteljskom identitetu."

Van Tilburg i njezin tim kažu da razumijevanje kako su te obitelji stupile u interakciju s obrtnicima koji su izradili alate koji su pomogli u stvaranju divovskih kipova ukazuju na to kako su različiti dijelovi Rapa Nui društva djelovali.

Dosadašnja iskopavanja Tilburga pokazala su da su moai nastali od bazaltnih alata. U ovoj studiji, znanstvenik se usredotočio na otkrivanje gdje je na otoku došao bazalt. Između 1455. i 1645. godine došlo je do niza bazaltnih transfera od kamenoloma do stvarnog položaja kipova - pa se postavilo pitanje odakle su došli?

Kemijska analiza kamenih alata pokazala je da je većina tih instrumenata napravljena od bazalta koji je iskopan iz jednog kamenoloma. To je pokazalo znanstvenicima da, budući da su svi koristili jednu vrstu kamena, morala je postojati određena razina suradnje u stvaranju divovskih kipova.

"Bilo je više interakcije i suradnje"

"Pretpostavili smo da su elitni članovi kulture Rapa Nui kontrolirali resurse i da će ih koristiti samo za sebe", glavni autor i Sveučilište Queenslanda dr. Sc. kaže Dale Simpson Jr. Inverzan, “Umjesto toga, otkrili smo da je cijeli otok koristio sličan materijal, iz sličnih kamenoloma. To nas je navelo da vjerujemo da je u prošlosti bilo više interakcije i suradnje, što je zabilježeno u priči kolapsa.

Simpson objašnjava da znanstvenici namjeravaju nastaviti s mapiranjem kamenoloma i obavljati druge geokemijske analize na artefaktima, kako bi mogli nastaviti „slikati bolju sliku“ o prapovijesnim interakcijama Rapa Nuija.

Nakon što su Europljani stigli na otok, ropstvo, bolesti i kolonizacija desetkovali su mnogo Rapa Nui društva - iako njegova kultura i danas postoji. Razumijevanje točno onoga što se dogodilo u prošlosti ključno je za prepoznavanje povijesti koja je postala zamagljena kolonijalnom interpretacijom.

"Ono što me uzbuđuje je to što sam kroz dugoročnu vezu s otokom uspjela bolje razumjeti kako su ljudi u drevnoj prošlosti međusobno djelovali i dijelili informacije - neke od tih interakcija mogu se vidjeti danas i između tisuća Rapa Nui koji još žive danas ”, kaže Simpson. "Ukratko, Rapa Nui nije priča o kolapsu, nego o preživljavanju!"