Stanfordski istraživači podučavaju svoj društveni robot nepisanim pravilima hodanja

Tvrtke poput Tesle i Googlea troše bogatstvo na razvoj robotskih automobila koji mogu razumjeti i upravljati zamršenim skupom pravila i društvenih normi koje upravljaju našim cestama. Tim istraživača Stanforda dizajnirao je robota kako bi se uhvatio u koštac s potencijalno još složenijim skupom konvencija: Život kao pješak.

Jackrabbot, nazvan u čast zečevima koji se kreću oko Stanfordskog kampusa, jednog dana mogu ponuditi uslugu dostave od vrata do vrata, ali zasad je zauzeta jednostavno pokušavajući šetati ulicom, a da je ne udari na rubnik.

"Zamišljamo novu generaciju robota koji mogu raditi zajedno s ljudima", kaže Silvio Savarese, asistent na Stanfordu koji je radio na projektu. - Na primjer, u trgovačkim centrima, na željezničkim postajama. Da bi to učinili, društveni roboti moraju razumjeti ljudske konvencije i ljudski bonton. Mi zapravo nemamo ta pravila zapisana. Naš cilj u ovom projektu je da zapravo naučimo ta pravila automatski iz promatranja, promatrajući kako se ljudi ponašaju u tim društvenim prostorima. Ideja je da se ta pravila prenesu u robote."

Trenutno, to znači da su studenti, profesori i posjetitelji sveučilišta u Stanfordu nehotični ispitanici u Jackrabbotovoj obuci. Robot se okreće u učenicima i vuče ih iz razreda i istraživači sanjivo čavrljaju o vlastitim inicijativama za pokretanje. Jackrabbotova zapažanja, kao i njezini padovi tijekom tih treninga, tada čine osnovu algoritma koji ga sprečava da ponovi te pogreške u budućnosti.

"Naš cilj u ovom projektu je da zapravo naučimo ta (pješačka) pravila automatski iz promatranja - gledajući kako se ljudi ponašaju u takvim društvenim prostorima", kazao je Savarese. "Ideja je da se ta pravila prenesu u robote."

A jedna od najvažnijih potencijalnih prepreka za robota koji razmišlja o životu na pločniku je da osigura da to ne puzi. Većina, ako ne i svi, roboti dizajnirani za interakciju s ljudima, bili su humanoidni roboti, dizajnirani da izgledaju kao ljudi, ali ti su istraživači otkrili da ti strojevi ponekad mogu biti najgori od svih. Stoga su odlučili izgraditi prijateljsku "loptu na kotačima" koja bi privukla više zagrljaja od užasa.

"Mi zapravo zamišljamo ideju o tome da roboti mogu biti što ljubazniji i prijateljski raspoloženi, i da ne moraju nužno izgledati kao ljudi", rekao je Savarese.

Ovakvi roboti za plovidbu mogli bi zamijeniti bespilotne letjelice kao tehnologiju koja najviše obećava kako bi izazvala način na koji vršimo lokalne isporuke. Jackrabbot bi mogao služiti i jedan dan kao psi budućih očiju, iako bi se sadašnji model borio da se popne uz stepenice i, naravno, čak ni Stanfordski inženjering nikada neće proizvesti robota koji je prijateljski poput psa.

Programiranje i strojevi trenutno čine Jackrabbot pretjerano skupim, ali istraživači su uvjereni da bi za nekoliko godina, napredniji model mogao prodati za samo 500 dolara. Čak i dok se svi šalju oko mogućnosti da trutovi i autonomni automobili promijene svijet, vrijedno je spomenuti da inženjeri poput ovih pripremaju potpuno nove ideje koje mogu nadilaziti sve što trenutno možemo zamisliti.