Azijski šišmiši razvili su otpornost na sindrom bijelog nosa, izvještava nalaz

Azijski šišmiši razvili su otpornost na sindrom bijelog nosa koji uništava populacije šišmiša diljem Sjeverne Amerike, pokazuje nova studija. Istraživači su ispitali pet lokaliteta u Kini i pet u Sjevernoj Americi i otkrili da azijski šišmiši pokazuju nižu stopu infekcije.

"Ujednačeno, na svim vrstama koje smo uzorkovali u Kini, otkrili smo mnogo niže razine infekcije - i udio šišmiša zaraženih i količina gljivica na zaraženim šišmišima bila je niža nego u Sjevernoj Americi", rekao je glavni autor studije Joseph Hoyt, diplomirao je na UC Santa Cruz.

Sindrom bijelog nosa uzrokuje pojavu karakteristične bijele gljivice u blizini zaraženih šišmiša. To uzrokuje da se slepi miševi rano probude iz svojih hibernacija, time troše svoje zalihe masti i umiru en masse od gladi i hladnoće. Čak šest milijuna sjevernoameričkih šišmiša umrlo je od ove bolesti od 2006. godine.

Gljiva koja uzrokuje bolest Pseudogymnoascus destructans proširila se u Sjevernu Ameriku iz Europe, ali studija ukazuje na mogućnost da se azijski šišmiši već dugo suočavaju s izloženošću pa čak i stvaraju otpor tijekom godina. Mnogi europski šišmiši su također razvili otpornost, povećavajući mogućnost da bi sjevernoameričke populacije mogle preživjeti bolest u nekoliko generacija.

Šišmiši otporni na bolesti mogu prenijeti svoj naslijeđeni otpor ako bi istraživači sparili američke i azijske ili američke i europske šišmiše. Genetski inženjering ove vrste uključuje bezbrojne rizike, pa zasada ova studija jednostavno omogućuje znanstvenicima da bolje razumiju problem u Sjevernoj Americi.

Istraživači su identificirali određene vrste sjevernoameričkih šišmiša koje već pokazuju širu varijabilnost u odgovoru na bijelu gljivicu nosa, što ukazuje na to da su određeni geni počeli boriti se protiv tog sindroma. S druge strane, neki šišmiši u Sjevernoj Americi nemaju šanse.

"Sjeverna dugokrvna medvjedica pati od jako visokih gljivičnih opterećenja, a gotovo svi pojedinci su zaraženi, nema preklapanja s azijskim vrstama", rekla je koautorica Kate Langwig BBC, "Iz dosadašnjeg rada vidjeli smo kako se njihova populacija ruši prema izumiranju, tako da bi to mogla biti loš znak za tu vrstu."

Što se tiče onoga što zapravo funkcionira, istraživači nisu zabili ono što uzrokuje otpor i u ovom trenutku su očajni za bilo što.

"To ne mora biti ista strategija za svaku vrstu, to mogu biti razlike u mikrobiomu kože u jednom i ponašanje u hibernaciji u drugoj", rekao je Langwig.