Inke, kažu znanstvenici, nisu izagnali perujske Chachapoyas

Izreka kaže da povijest pišu pobjednici. Ali ponekad ta povijest piše pogrešno kolonizatorima koji su pobijedili izvorne (i pretpostavljene) pobjednike. Slučaj: priča o ljudima iz Chachapoyasa, starosjedilačkim Amerikancima koji su živjeli u oblacima između Anda i Amazone na sjeveru Perua.

Zapisi španjolskih konkvistadora, za koje se kaže da se temelje na usmenim povijestima Inka, kažu da su Chachapoyas nakon godina otpora osvojili carstvo Inka i prisilili ih da se rasprše i presele u cijelo kraljevstvo. Međutim, nedavna DNK analiza koju su proveli znanstvenici Instituta Max Planck, gradonačelnika Sveučilišta u San Marcosu i Sveučilišta San Martín de Porres, otkriva da to nije bio slučaj. U radu objavljenom u utorak Znanstvena izvješća, oni otkrivaju da su Chachapoyas bili ne Njihovi potomci i danas žive u svojoj domovini.

"Za današnje peruansko društvo to je važno", izjavio je u izjavi koautor dr. Jairo Valqui. "Dugo je bilo uvažavanja Inki, ali često po cijenu obaranja svega ostalog u arheološkom zapisu u Peruu, kao i različitosti u našoj jezičnoj i genetskoj baštini."

"Kako nas ovi najnoviji nalazi podsjećaju: Peru nije samo Machu Picchu, a njegovi autohtoni narodi nisu bili samo Inke."

U studiji su znanstvenici koristili genetske dokaze kako bi dokazali da iako su to područje na kraju osvojili Inki, ljudi koji tamo žive nisu se asimilirali u carstvo. Živi Chachapoyas danas, pokazuju oni, ostaju genetski različiti.

Analizirajući genome i Y-kromosome od 119 ljudi koji trenutno žive tamo gdje su Chachapoyas jednom cvjetali, otkrili su da je u njihovoj DNA ostala "visoka autohtona komponenta", što znači da se veliki dijelovi njihovih genoma razlikuju od gena drugih ljudi koji žive u susjednim andskim regijama.

Naknadna analiza također je otkrila da je ovaj uzorak peruanskih ljudi, koji su još uvijek sposobni govoriti kečua - drevni Andski jezik koji je u biti lingua franca carstva Inka - genetski različiti od govornika kečua na drugim mjestima, poput Ekvadora. To sugerira znanstvenicima da su Quechua prvi put izgovorili Chachapoyas zbog kulturne difuzije u to područje - ne zbog migracije genetski različitih ljudi u regiju. Kad su Quechua i Spanish došli na planine oblaka, lokalni jezici Chacapoyas su izumrli, iako su karakteristike tih jezika, osobito određeni zvukovi, još uvijek u prezimenima i imenima nekih mjesta.

"Čini se da je Quechua dosegla Chachapoyas bez velikog kretanja ljudi", kaže koautor Paul Heggarty, Ph.D. "To se također ne uklapa u ideju da su Inke prisilile stanovništvo Chachapoyas na veliko."

Ovakve genetičke studije bitne su za razumijevanje predkolonijalne povijesti Amerika i popunjavanje praznine u arheološkim zapisima, pišu istraživači. Posebno su Chachapoyas godinama fascinirali arheologe, svojim udaljenim utvrdama i prepoznatljivom kulturom - što je uključivalo i praksu zatočavanja visokih članova društva u sarkofaze koji oblikuju tijelo. Sada znamo da nisu genetski izbrisani iz svoje domovine, dodajući jedan komad drevnoj slagalici.