3 pandemije koje utječu na planet sada čine "globalni sindrom"

Znanstvenici su 2015. formirali Komisiju za pretilost Lancet kako bi otkrili kako zaustaviti pretilost, što ugrožava zdravlje 2 milijarde ljudi širom svijeta. Sada su nalazi u, ali problem nije ono što smo mislili da jest. Zapravo je mnogo gore: gojaznost nije samostalan problem, nego jedan u tri povezan globalne pandemije, koje znanstvenici nazivaju "globalnom sindromom".

Trio se odnosi na pretilost, pothranjenost i klimatske promjene, koji ozbiljno ugrožavaju ljudsko zdravlje na različite načine, ali su svi međusobno povezani, objašnjava 56-stranica izvješće objavljeno u nedjelju u Lancet, prestižnog medicinskog časopisa. Čini se da definiranje „globalnog sindroma“ nije samo semantika. Radi se o preoblikovanju tri pandemije kao jedinstvenog super-problema, tako da možemo početi razmišljati o tome kako ubiti tri ptice jednim kamenom. Optužujući prst ističe se velikom hranom i industrijama koje ga podržavaju.

"Do sada su pothranjenost i pretilost viđene kao polarne suprotnosti ili premalo ili previše kalorija", kaže Boyd Swinburn, dr. Sc., Ko-povjerenik grupe i profesor globalnog zdravlja na Sveučilištu Auckland. Povjerenstvo obuhvaća 26 stručnjaka iz 14 zemalja, koje predvode Swinburne, kao i znanstvenici sa Sveučilišta George Washington i Svjetske federacije za gojaznost.

"U stvarnosti, oboje su vođeni istim nezdravim, nepravednim prehrambenim sustavima, potkrijepljeni istom političkom ekonomijom koja je jedinstveno usmjerena na gospodarski rast, i ignorira negativne zdravstvene i pravedne ishode", kaže on.

To je komplicirano izvješće, ali nova perspektiva koju nudi je važna. Evo kako se gojaznost, pothranjenost i klimatske promjene uklapaju zajedno i zašto je kriva Big Food - multinacionalna industrija hrane i pića, uključujući tvrtke poput PepsiCo, Nestle i Tyson Foods.

Pandemija 1: Pretilost

Svjetska gojaznost se od 1975. utrostručila, kaže Svjetska zdravstvena organizacija, i samo se pogoršava. Preko 10 posto globalne populacije je pretilo, a zbog toga što povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa tipa 2, i nekih vrsta raka, pretilost nije samo smrtonosna za pojedince - to je također skupo za društva. Prema procjeni izvješća, troškovi pretilosti 2 trilijuna dolara svake godine zbog zdravstvene zaštite i gubitka produktivnosti.

Pandemija 2: Podhranjenost

Do početka epidemije pretilosti prije 40 godina, pothranjenost je bila najraširenija vrsta pothranjenosti širom svijeta. Prema izvješću, loša prehrana u Aziji i Africi sada košta oko 3,5 bilijuna dolara godišnje.

Nedostatak hrane uzrokuje gubitak, zaostajanje u rastu i nedostatke mikronutrijenata, koji su i danas problematični, ali sve češće koegzistiraju s gojaznošću. SZO ga naziva "dvostrukim teretom pothranjenosti": pojedinac može biti manjkav u nekim hranjivim tvarima dok je još gojazan, a isto tako i pothranjenost i prekomjerna težina mogu postojati u istoj obitelji, zajednici ili čak u prehrani.

Kao što je Swinburn rekao, pretilost se može činiti suprotnom od pothranjenosti, ali su duboko isprepleteni biološki i socioekonomski. Djeca koja ne dobiju dovoljno hrane dok su mladi, izložena su riziku od pretilosti kasnije u životu, izvještava Komisija, a ta djeca obično žive u brojnim zemljama nižeg i srednjeg dohotka gdje je sigurnost hrane problem. Paradoksalno, ljudi na mjestima koja imaju blagu do umjerenu hranu nesigurnost zapravo su pod visokim rizikom od pretilosti.

Pandemija 3: klimatske promjene

I što ugrožava sigurnost hrane? Klimatske promjene su glavni čimbenik. Pogotovo u manje bogatim zemljama, klimatske promjene uzrokuju „propadanje usjeva, smanjenu proizvodnju hrane, ekstremne vremenske prilike koje uzrokuju suše i poplave, povećane prehrambene i druge zarazne bolesti, te građanske nemire“, piše Komisija.

I kako se zemlje razvijaju, one se kreću prema urbanizaciji i svim aktivnostima koje izazivaju gojaznost, koje emitiraju stakleničke plinove, a koje prate: vožnju automobila, sjedeći život i početak konzumiranja više “prerađenih proizvoda od hrane i pića te govedine i mliječnih proizvoda” proizvodi koji emitiraju tone stakleničkih plinova u zrak. Ovdje postaje jasno kako se uklapa Velika hrana.

Uloga velike hrane

Rješavanje problema pothranjenosti općenito zahtijeva pomicanje svjetskih prehrambenih navika prema zdravijoj prehrani na biljnoj bazi, kaže Komisija. Čini se dovoljno jednostavnim: to bi ublažilo pretilost iz očiglednih razloga, a to bi se bavilo pothranjenošću jer su te prehrane zdravije i pristupačnije. Ono što je najvažnije, to bi ograničilo klimatske promjene budući da uzgoj biljaka emitira manje stakleničkih plinova od mesa, mliječnih proizvoda i prerađene hrane.

Komisija nije propustila činjenicu da države članice Svjetske zdravstvene skupštine već više od 30 godina odobravaju politike za ukidanje gojaznosti, ali ništa se nije dogodilo. To izaziva nemirne vlade, inertne civile i utjecaj Velike hrane.

"Međutim, napori mnogih zemalja da uključe načela ekološke održivosti u svoje prehrambene smjernice nisu uspjeli zbog pritiska snažnih lobija u prehrambenoj industriji, posebice sektora govedine, mlijeka, šećera i ultra-prerađene hrane i pića", pišu autori.

Do sada, nije tajna da transnacionalne prehrambene tvrtke stoje na putu zdravstvene politike. Nedavno je uloga Coca-Cole u utjecaju na kineske zdravstvene smjernice bila izložena, a druga o prednostima dodavanja sira i jogurta u dobro uspostavljenu (i povijesno bez mlijeka) mediteransku prehranu sponzorirao je australski lobi za proizvodnju mlijeka. Taj se utjecaj oslanja na ono što Komisija naziva „inercija politike“ - nedostatak hitnosti među građanima i vladama za stvaranje promjena, iako globalni sindrom polako ubija sve i ubrzava.

I što sad?

Demontiranje podmuklog utjecaja Big Fooda na inerciju politike neće biti lako ili jeftino, ali kako istraživači pišu, to može rezultirati situacijom "win-win-win".

Oni pozivaju na tri ključne akcije: kraj vladinih subvencija u iznosu od 5 trilijuna dolara koje se dodjeljuju prehrambenim i fosilnim korporacijama, globalni sporazum kojim se ograničava utjecaj velike hrane i poticanje među civilima da okončaju politiku inercije koja se nastavlja. Velika hrana na vlasti.

Oni također pozivaju na fond vrijedan milijardu dolara za potporu zagovaranju političkih inicijativa za ublažavanje globalnog sindroma. To je uz 70 milijardi dolara koje je Svjetska banka već zatražila za rješavanje problema pothranjenosti i 100 milijardi dolara koje Zeleni klimatski fond poziva na rješavanje klimatskih promjena u zemljama s niskim i srednjim prihodima.

Samo će vrijeme pokazati hoće li bogati narodi isplatiti novac. Ali sama količina koju traže da bi se pozabavila globalnim sindromom trebala bi ljudima dati stanku: ovo je stvarno, stvarno velika stvar.

"Jedino što se možemo nadati jest da će se osjetiti hitnost", izjavio je stručnjak za javno zdravstvo Georgea Washingtona dr. Sc. William Dietz, koautor studije, izvješća Reuters, "Ponestaje nam vremena."